O ovoj stranici
Hrvatsko-slavonski unionisti ( Mađaroni) u 1860-ima
Prva e-knjiga ima naslov „Hrvatsko-slavonski unionisti ( Mađaroni) u 1860-ima.“ Knjiga govori o djelovanju jedne političke skupine u tadašnjoj građanskoj Hrvatskoj i Slavoniji koja se je zauzimala za uniju ( ali ne bezuvjetnu uniju) između Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije s Kraljevinom Ugarskom. Njihovi tadašnji politički protivnici ( članovi Stranke prava i Narodne stranke) označili su ih kao izdajice svoje zemlje i svoga naroda, a negativno mišljenje o njima zadržalo se u hrvatskoj historiografiji još dugo vremena.
Proučavajući određene povijesne dokumente došao sam do zaključka da su se i unionisti ( pogrdno nazivani „mađaroni“ od svojih političkih protivnika) zauzimali za dobrobit tadašnje Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Suradnja s Kraljevinom Ugarskom bila je za njih stvar političke nužde, a nikako ne želja da se dodvoravaju Mađarima i izdaju interese svoga naroda. Ako pročitate knjigu do kraja, bit će vam jasno da su unionisti nezasluženo bili ocrnjeni od svojih političkih protivnika u 1860-im godinama 19. stoljeća. Naime, razvoj političkih događaja tijekom 1860-ih pokazao je da su članovi Unionističke stranke ( mađaroni) bili ti koji su sklopili Hrvatsko-ugarsku nagodbu 1868. i tako sačuvali političku posebnost i autonomiju građanske Hrvatske i Slavonije prema Kraljevini Ugarskoj u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji.
Ova knjiga vrijedna je i zbog toga što se u njoj po prvi put imenom i prezimenom spominju neki zaslužni plemići i građani o kojima do sada ništa nije rečeno u hrvatskoj historiografiji. Na taj način, ova e-knjiga spašava te ljude od povijesnog zaborava.
Hrvatsko-slavonski unionisti ( Mađaroni) u 1860-ima
Prva e-knjiga ima naslov „Hrvatsko-slavonski unionisti ( Mađaroni) u 1860-ima.“ Knjiga govori o djelovanju jedne političke skupine u tadašnjoj građanskoj Hrvatskoj i Slavoniji koja se je zauzimala za uniju ( ali ne bezuvjetnu uniju) između Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije s Kraljevinom Ugarskom. Njihovi tadašnji politički protivnici ( članovi Stranke prava i Narodne stranke) označili su ih kao izdajice svoje zemlje i svoga naroda, a negativno mišljenje o njima zadržalo se u hrvatskoj historiografiji još dugo vremena.
Proučavajući određene povijesne dokumente došao sam do zaključka da su se i unionisti ( pogrdno nazivani „mađaroni“ od svojih političkih protivnika) zauzimali za dobrobit tadašnje Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Suradnja s Kraljevinom Ugarskom bila je za njih stvar političke nužde, a nikako ne želja da se dodvoravaju Mađarima i izdaju interese svoga naroda. Ako pročitate knjigu do kraja, bit će vam jasno da su unionisti nezasluženo bili ocrnjeni od svojih političkih protivnika u 1860-im godinama 19. stoljeća. Naime, razvoj političkih događaja tijekom 1860-ih pokazao je da su članovi Unionističke stranke ( mađaroni) bili ti koji su sklopili Hrvatsko-ugarsku nagodbu 1868. i tako sačuvali političku posebnost i autonomiju građanske Hrvatske i Slavonije prema Kraljevini Ugarskoj u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji.
Ova knjiga vrijedna je i zbog toga što se u njoj po prvi put imenom i prezimenom spominju neki zaslužni plemići i građani o kojima do sada ništa nije rečeno u hrvatskoj historiografiji. Na taj način, ova e-knjiga spašava te ljude od povijesnog zaborava.
Osječka gradska elita u 1860-ima
Druga e-knjiga je pod naslovom „Osječka gradska elita u 1860-ima.“ Osijek je u 19. stoljeću bio ( baš kao i danas) jedan od najvažnijih hrvatskih gradova, a svakako najveće i gospodarski najjače središte tadašnje Kraljevine Slavonije. Gradom je upravljala elita sastavljena od intelektualaca i gospodarstvenika koji su svojim političkim djelovanjem i gospodarskim inicijativama nastojali ubrzati društveno-gospodarski razvoj Osijeka i Slavonije. U knjizi spominjem ljude o kojima nije rečeno ništa ili tek malo, a o nekima se pisalo ali s prilično negativnog stajališta. Zašto? Dobar dio gradske elite Osijeka bili su pristaše unionističke politike čvršćeg povezivanja Trojedne Kraljevine s Kraljevinom Ugarskom. Zbog toga su bili predmet kritika njihovih političkih protivnika iz redova tadašnje Stranke prava i tadašnje Narodne stranke. Ipak, na temelju povijesnih izvora koje sam proučavao zaključio sam da je djelovanje osječke gradske elite bilo na dobrobit Osijeka i Slavonije bez obzira na političku opredijeljenost te elite. Kakvi su bili stavovi osječke elite prema odnosu Trojedne Kraljevine s Austrijom i Ugarskom kao i koje su gospodarske inicijative poduzimali te kako su pronosili glas o Osijeku kao o važnom gospodarskom središtu i izvan granica tadašnje Habsburške Monarhije ( politički preuređene 1867. u Austro-Ugarsku) saznat ćete ako pročitate ovu e-knjigu.
Zašto je hrvatska povijest bila tako tragična?
Hrvatska povijest bila je teška, a često puta i krvava. O tome su napisane brojne knjige, učenici u školama u sklopu nastave povijesti uče o hrvatskim knezovima, kraljevima, banovima i ostalim velikanima. Nažalost, moram reći kako su naši velikodostojnici znali u prošlim vremenima raditi neke stvari krivo i donositi krive odluke zbog čega je ispaštao narod. Glavni problem svakako je bila nesloga hrvatskih vođa, a toga smo svjedoci i danas. Nesloga vođa vodila je neslozi i podjeli među Hrvatima što je imalo kobne posljedice. U trećoj e-knjizi pod naslovom „Zašto je hrvatska povijest bila tako tragična?“ naveo sam neke od važnijih epizoda i događaja iz hrvatske prošlosti kada se odlučivalo o sudbini hrvatskog naroda i države. Na temelju podataka iz stručne literature i povijesnih izvora ispričao sam kako su tekli događaji a dao sam i svoj komentar tih zbivanja.
Koristeći podatke iz stručne literature i povijesnih izvora ( dokumenata) dokazujem točnost svojih navoda. Svi koje to zanima mogu lako provjeriti da li je doista tako. Na kraju svake od tri e-knjige iz povijesti nalazi se popis fusnota u kojima su podaci odakle sam crpio informacije za svoje knjige. Samo trebate kliknuti na broj fusnote i dobit ćete te podatke.
Osim inicijala imena i punog prezimena autora i naslova knjige stavljao sam i godinu i mjesto izdanja te brojeve stranica u knjizi s kojih sam uzimao podatke za potrebe mojih e-knjiga. Povijesne izvore ( dokumente) naveo sam na taj način da sam spomenuo naziv izvora, mjesto ( arhiv ili knjižnicu) gdje se nalaze pohranjeni te broj stranica s kojih sam uzimao podatke.
U fusnotama se spominje riječ „dalje.“ To znači da se na idućim stranicama naslovi knjiga i povijesnih izvora spominju u skraćenom obliku. S obzirom da sam često uzastopce uzimao podatke iz iste knjige u fusnotama sam stavljao i opasku „navedeno djelo,“ što znači da sam ponovno koristio istu knjigu. Riječi „isto“ ili „isti izvor“ znače da sam uzastopce koristio podatke iz istog povijesnog izvora. Povremeno sam u tekstu stavio pojašnjenja nekih stranih riječi ili starih naziva. Ta se pojašnjenja nalaze u zagradama uz dodatak na kraju „op. a.,“ što znači „opaska autora,“ to jest moja opaska kao autora e-knjiga.
Zašto je hrvatska povijest bila tako tragična?
Hrvatska povijest bila je teška, a često puta i krvava. O tome su napisane brojne knjige, učenici u školama u sklopu nastave povijesti uče o hrvatskim knezovima, kraljevima, banovima i ostalim velikanima. Nažalost, moram reći kako su naši velikodostojnici znali u prošlim vremenima raditi neke stvari krivo i donositi krive odluke zbog čega je ispaštao narod. Glavni problem svakako je bila nesloga hrvatskih vođa, a toga smo svjedoci i danas. Nesloga vođa vodila je neslozi i podjeli među Hrvatima što je imalo kobne posljedice. U trećoj e-knjizi pod naslovom „Zašto je hrvatska povijest bila tako tragična?“ naveo sam neke od važnijih epizoda i događaja iz hrvatske prošlosti kada se odlučivalo o sudbini hrvatskog naroda i države. Na temelju podataka iz stručne literature i povijesnih izvora ispričao sam kako su tekli događaji a dao sam i svoj komentar tih zbivanja.
Koristeći podatke iz stručne literature i povijesnih izvora ( dokumenata) dokazujem točnost svojih navoda. Svi koje to zanima mogu lako provjeriti da li je doista tako. Na kraju svake od tri e-knjige iz povijesti nalazi se popis fusnota u kojima su podaci odakle sam crpio informacije za svoje knjige. Samo trebate kliknuti na broj fusnote i dobit ćete te podatke.
Osim inicijala imena i punog prezimena autora i naslova knjige stavljao sam i godinu i mjesto izdanja te brojeve stranica u knjizi s kojih sam uzimao podatke za potrebe mojih e-knjiga. Povijesne izvore ( dokumente) naveo sam na taj način da sam spomenuo naziv izvora, mjesto ( arhiv ili knjižnicu) gdje se nalaze pohranjeni te broj stranica s kojih sam uzimao podatke.
U fusnotama se spominje riječ „dalje.“ To znači da se na idućim stranicama naslovi knjiga i povijesnih izvora spominju u skraćenom obliku. S obzirom da sam često uzastopce uzimao podatke iz iste knjige u fusnotama sam stavljao i opasku „navedeno djelo,“ što znači da sam ponovno koristio istu knjigu. Riječi „isto“ ili „isti izvor“ znače da sam uzastopce koristio podatke iz istog povijesnog izvora. Povremeno sam u tekstu stavio pojašnjenja nekih stranih riječi ili starih naziva. Ta se pojašnjenja nalaze u zagradama uz dodatak na kraju „op. a.,“ što znači „opaska autora,“ to jest moja opaska kao autora e-knjiga.
Satira o partizanima i drugu Titu iz vremena NDH
Kroz svoje djelo “Satira o partizanima i drugu Titu iz vremena NDH”, zaronio sam u složene vode povijesti s namjerom da osvijetlim period Nezavisne Države Hrvatske kroz prizmu satire. Htio sam se dotaknuti kontrasta između idealiziranih predodžbi vođa i stvarnih iskustava običnih ljudi. Svjestan sam da je humor oštar alat, ali vjerujem da može otvoriti nove perspektive na poznate povijesne narative. Ovim putem, kroz igru riječi i povijesne reference, težio sam prikazati kompleksnost onoga vremena, izazivajući čitatelje da promisle o povijesti na način na koji možda nikada nisu prije.
Školska mafija
Četvrta e-knjiga nosi naslov „Školska mafija.“ To je roman-fikcija, koja govori o jednom mladom profesoru koji se vraća u rodni grad i pun je želje za radom i stvaranjem karijere u školstvu. Međutim, već od prvog dana dolaska u srednju školu u kojoj je nekad bio učenik profesor Martin susreće se s mnogobrojnim problemima jer ravnatelj škole kao i njegovi najbliži suradnici ne žele Martina u svom kolektivu. Oni su prednost dali jednoj ženi koja nije prosvjetni djelatnik po struci ali je njihova prijateljica. Standardna priča, zar ne? Dati posao nekom svom, makar taj netko i nije prikladan za to radno mjesto i u isto vrijeme odbiti nekoga tko je daleko sposobniji i školovaniji za taj posao. Međutim, Martin se nije htio predati i dugo vremena pružao je otpor ravnatelju i njegovoj ekipi. Kako se je profesor Martin nosio s problemima u školi te kako je priča završila saznat ćete ako pročitate e- knjigu „Školska mafija.“
Važne obavijesti
Vjerujem da moguće male tehničke poteškoće neće spriječiti posjetitelje web stranice u čitanju i preuzimanju mojih knjiga. Dragi posjetitelji, te knjige su moj dar vama i moj mali doprinos hrvatskoj povijesnoj znanosti i hrvatskoj književnosti.
