Doista, tko su te velike face koje su važne u bilo kojoj školi? Uz ravnatelja ili ravnateljicu, naravno! Među njima su uglavnom stariji nastavnici koji rade barem 20 godina u školi, a posebno oni koji ( baš kao i u slučaju ravnatelja) imaju veze u gradu i šire. Prijateljstvo s načelnikom općine ili gradonačelnikom, kao i dobri odnosi s nekim poduzetnikom svakako su važni ako neki nastavnik želi da se ističe među kolegama. Takav nastavnik ili nastavnica trebaju biti i u dobrim odnosima s ravnateljem ili ravnateljicom škole, to se podrazumijeva!
Netko može steći ugled u školi zbog svoje stručnosti i rada s učenicima, to jest na temelju svoga dugogodišnjeg napornog rada ne samo u školi već i u izvanškolskim aktivnostima. To je u redu! Takvi nastavnici i nastavnice više su nego zaslužili pohvale i priznanja te ugled među kolegama, učenicima i njihovim roditeljima. Ipak, ima i onih nastavnika koji su radili dulji niz godina, stekli ugled u školi i u svom mjestu, a onda su to počeli zloupotrebljavati na neki način. O njima bih pisao u ovom članku, navodeći neke primjere iz svog radnog iskustva. Sva imena ovdje spomenuta su izmišljena, ali se radi o stvarnim ljudima.
Profesorica Klara
U jednoj od škola u kojima sam radio, a to je bila ona škola gdje su ravnatelji bili Nikola, Šime, Vera i Filip ( o kojima sam pisao u članku „Ravnatelji škola i lokalna politika“ na ovom blogu) bila je i ekipa njihovih kolega koji su imali ugled u školi i izvan nje. Jedna od njih svakako je i Klara, profesorica geografije. Došla je raditi u tu školu negdje u 1960-ima i nakon 30 godina rada napravila je zavidnu karijeru. Tijekom 1990-ih bila je članica Gradskog poglavarstva, predsjednica lokalne Turističke zajednice, dok je u školi obnašala dužnosti sindikalne povjerenice i voditeljice aktiva povijest-geografija. Bila je u dobrim odnosima s ravnateljima te škole dugi niz godina, prijateljica s gradonačelnikom i jednim lokalnim bankarom. Njezin suprug bio je učitelj u lokalnoj osnovnoj školi i jedan od vodećih lokalnih političara druge najveće političke stranke u Hrvatskoj.
Kao takva, Klara je bila nedodirljiva. Ona je mogla vikati na učenike i dijeliti im negativne ocjene. Zašto? Učenici su lijeni i drski, pa ona mora tako praviti reda! Bar je tako ona tvrdila. Druge kolege rado je ogovarala i kritizirala, iako sama nije bila bolja od njih. Zapošljavanje nestručnjaka u školi njoj je bila normalna stvar. Zašto? Jednom prilikom priznala je u zbornici da je pola radnog vijeka predavala sve i svašta dok nije došla na svoju satnicu. Dakle, pola radnog vijeka predavala je razne predmete u školi kao nestručna ( i uzimala posao nekim drugim, stručnijim osobama), pa joj je kasnije bilo normalno namještati posao u školi drugim nestručnjacima, svojim poznanicima! Vrana vrani oči ne kopa, svaka ptica svome jatu leti!
Klara je meni prigovarala zašto uzimam prekovremeni rad, dok joj je u isto vrijeme bilo normalno da 10-15 drugih zaposlenika iz različitih predmeta ima prekovremeni rad u toj školi. Nisam trebao uzeti prekovremeni rad samo zato da bi ona mogla zaposliti jednu svoju nestručnu prijateljicu na radnom mjestu nastavnice povijesti. Klara nije uzimala prekovremeni rad u školi jer je zarađivala dodatni novac sjedeći u Gradskom poglavarstvu i u Turističkoj zajednici. Ne bih ni ja na njezinu mjestu uzimao prekovremeni rad, to jest dodatne sate nastave u školi! Bahata i puna sebe, ona je bila uvijek u pravu! Žalbe učenika na njezin račun u pravilu su bile odbijane, jer su ravnatelji te škole i ostali nastavnici držali stranu „dragoj kolegici.“ Koliko je po školama u Hrvatskoj takvih bahatih nastavnika i nastavnica koji prolaze nekažnjeno za svoje ponašanje? Svi mi koji smo prošli osnovnu i srednju školu imali smo barem jednog takvog nastavnika ili nastavnicu kojima su ravnatelji i dragi kolege držali stranu, kao i neki učenici- ulizice, koji su mislili da će lakše dobiti veću ocjenu zato što se ulizuju takvim nastavnicima.
Profesorica Ana i profesor Mirko
Ana je bila profesorica hrvatskog jezika i dugogodišnja djelatnica u školi. Tijekom 1990-ih upoznala se s gradonačelnikom i istim onim lokalnim bankarom kao i Klara. Zapravo, njih dvije su se otimale za naklonost te dvojice lokalnih moćnika. Ana je bila i u dobrim odnosima s ravnateljima te škole. Njezin suprug Mirko bio je dugogodišnji profesor matematike u toj školi i tijekom 1990-ih napravio je karijeru u jednoj manjoj političkoj stranci tako što je postao županijski vijećnik te stranke. Onda je i Ana postala predsjednica ogranka jedne kulturne organizacije u tom gradu. Oni su bili cijenjeni stariji par profesora.
Mirko i nije bio loš kao čovjek i nastavnik, ali je Ana znala biti zločesta prema učenicima kao i prema kolegama. Najveća kazna za učenike nisu bile samo njezine negativne ocjene nego i duge priče kojima je Ana učenike ubijala u pojam. Ona je ponekad na kraju školskog sata toliko pričala da bi učenicima prošao mali odmor dok bi ona završila sa svojim vrlo važnim govorom o učenju i disciplini! Kao da im taj govor nije već održala mnogo puta prije toga. Tako im je uskraćivala pravo na odmor i kažnjavala ih. Usput je kršila učeničko pravo na mali odmor, ali koga briga? Ana se poznavala s gradonačelnikom i bankarom, a njezin suprug bio je faca u Županijskoj skupštini.
Ani je bila normalna stvar da se zapošljavaju nestručnjaci u školi, pa je često znala pitati za nekoga od njih:“Zašto on/ona ne bi radili u školi?“ Tako nešto nikada nije pitala za mene i ostale zaposlenike koji su imali završeni studij. Samim tim što je pitala zašto netko ne bi radio u školi davala je do znanja da ta osoba baš i nije stručna za taj posao! Koga briga? Ana se znala s gradonačelnikom i bankarom i tko zna s kim još izvan toga grada i nitko joj ništa nije mogao niti htio!
Profesor Janko
Janko je bio profesor matematike, baš kao i Mirko. Za razliku od Mirka, Janko se nije angažirao u politici, već se posvetio poslu u školi, kao i svom imanju u jednom selu. Bio je on dobrostojeći gospodin, u javnosti uvijek ljubazan i nasmiješen, prijatelj s ravnateljima i vjerni član najveće hrvatske političke stranke. Kao takav, nagrađen je mjestom voditelja smjene. Voditelj smjene je nastavnik koji pazi na red u školi i on je zapravo desna ruka ravnatelja. Janko je nekih 20-ak godina bio voditelj smjene i kao takav imao je smanjenu radnu normu u nastavi. Njemu je to odgovaralo. Malo bi radio s učenicima u nastavi,više vremena sjedio bi u uredu voditelja smjene, razgovarao s kolegama nastavnicima te s učenicima iz svog razreda i s njihovim roditeljima jer je bio i dugogodišnji razrednik. Učenici su ga uglavnom voljeli, iako je predavao jedan od ne baš omiljenih predmeta. Znao je biti strog da bi napravio reda među učenicima, nekad bi im prijetio negativnim ocjenama ne samo na kraju školske godine već i na maturi, ali to su mu kolege i ravnatelji praštali! Stariji profesor morao je nekako napraviti reda među tim zločestim đacima koji su stalno nešto izvodili!
Profesor Luka
Luka je bio profesor fizike i matematike, dobrostojeći čovjek s imanjem u jednom selu u široj gradskoj okolici, baš kao i Janko. Ni Luka se nije angažirao u politici koja ga nije zanimala, ali je zato uvijek bio spreman i znao se dočekati na noge! Bio je Jugoslaven i komunista za bivše države, da bi početkom 1990-ih postao dobar Hrvat i katolik! Baš kao i mnogi drugi u Hrvatskoj! Luka je napravio karijeru u školi kao zamjenik ravnatelja i predsjednik Školskog odbora. Bio je voljen među kolegama i sluga pokoran ravnateljima ( poput Janka) pa je na račun toga imao zaštitu ravnatelja i kolektiva od kritika učenika i njihovih roditelja.
O Lukinim negativnim ocjenama nije se raspravljalo na sjednicama Razrednih vijeća za pojedine razrede, kao ni na sjednicama Nastavničkog vijeća, no zato su se preispitivale ocjene i ponašanje prema učenicima nekih drugih profesora, koji nisu imali sreću da budu kao profesori Janko i Luka! Luka je imao suprugu koja je radila u gradskoj upravi i znala se s gradonačelnikom. Tako je Luka bio slobodan u školi raditi što ga je volja! On je imao pravo kritizirati kolege, ali njega kolege nisu smjele kritizirati, to nije bilo u redu! Luka je mogao kritizirati i ljude u nadležnom Ministarstvu, pa i samog aktualnog ministra ili ministricu kako ne rade ništa. Ako je Luka kao razrednik smanjio broj neopravdanih izostanaka učenika u svom razredu, ništa strašno! Radili su to i drugi nastavnici u školi. Luka je ponekad prepravio zaključenu negativnu ocjenu nekom učeniku u pozitivnu, to jest, ocjena nedovoljan (1) bila bi prepravljena u dovoljan (2) ili bi prepravio ocjenu dobar (3) u vrlo dobar (4). Ništa zato, radili su to i drugi nastavnici! Nije to bio rad po propisima, ali se toleriralo kako Luki, tako i nekim drugim nastavnicima koji su bili po volji ravnateljima te škole.
Zaključak
Želim naglasiti kako bi se rad nastavnika u osnovnim i srednjim školama trebao vrednovati na osnovi rezultata njihova rada s učenicima, a ne na temelju njihovih rodbinskih i prijateljskih veza s nekim moćnim ljudima u njihovu kraju i šire. Ničiji nerad, neprofesionalni odnos prema učenicima ili malverzacije bilo koje vrste ne bi smjele biti tolerirane samo zato što se neki nastavnik ili nastavnica znaju s gradonačelnikom, nekim poduzetnikom ili nekom drugom utjecajnom osobom. Tako bi trebalo biti ne samo u prosvjeti, već i u svim drugim profesijama, pa i u cijelom hrvatskom društvu. Nečije veze i poznanstva njemu ili njoj koriste, ali mogu itekako štetiti ostalim građanima ove zemlje.
