Kako se obično raspoređuje višak sati nastave?
Svake godine krajem kolovoza počinju pripreme za početak nove školske godine. U skladu s tim vrši se i raspodjela zaduženja među nastavnicima po osnovnim i srednjim školama. Utvrđuje se tko će predavati koje predmete u kojim razredima, koliko sati nastave će imati svaki nastavnik tjedno i godišnje po razredima. Stalni zaposlenici, ovisno koje predmete predaju obično trebaju imati 20-22 sata nastave tjedno za punu normu, samim time i za punu plaću. Nakon što svi stalni zaposlenici po aktivima ( radne grupe nastavnike istog ili sličnih predmeta) podjele tjednu satnicu u nastavi, obično ostaje nešto sati nastave viška. Taj višak sati u skladu s propisima treba ići na natječaj kako bi se našlo ljude koji će preuzeti te sate.
Međutim, ako se radi o manjem broju sati, na primjer ostalo je 4 sata nastave povijesti ili geografije tjedno, onda taj višak sati može uzeti netko od stalnih zaposlenika, nastavnika povijesti ili geografije. Tih 4 sata nastave tjedno više njima će se računati kao prekovremeni rad i za taj posao oni će dobiti honorare uz plaću.
Višak sati može se raspodijeliti među nastavnicima već krajem kolovoza jer djeca moraju imati nekoga tko će im predavati te sate početkom rujna, kada počinje nova školska godina. Neke škole kasnije, kad već počne nastava daju natječaje za višak sati. Takvih natječaja može biti i u listopadu, pa i kasnije iako je nastava počela početkom rujna. Dakle, očito je da su ti natječaji formalnost da se zadovolji slovo zakona, jer već netko od nastavnika te satove ima u zaduženju i računaju mu se kao prekovremeni rad.
Ravnatelji i ravnateljice škola mogu naći nekoga tko će preuzeti višak sati nastave na vrijeme i dovesti tu osobu u školu već krajem kolovoza i dati joj da predaje taj višak sati. Ako je osoba stručna, onda je to najbolje rješenje. Zaposli se jedna nova osoba, makar i na određeno nepuno radno vrijeme. U tom slučaju stalni zaposlenici neće dobiti višak sati. Nekima od njih nije ni stalo do prekovremenog rada jer imaju dosta posla u školi i bez viška sati, kao i drugih obaveza izvan škole.
Ako je neka osoba prošle školske godine kao vanjski suradnik predavala višak sati u nastavi, ta osoba može biti pozvana od strane ravnatelja da predaje tu satnicu i iduću školsku godinu. Na taj način mlađe osobe koje su pri kraju studija ili su ga završile malo-pomalo uhodavaju se u posao u toj školi, a kada jedan od starijih nastavnika tog predmeta ode u mirovinu, ta mlađa osoba može preuzeti njezin posao i imati punu satnicu za punu plaću.
Davanje viška sati nastave nestručnjacima
Međutim, što ako ravnatelj škole kaže kako ne može naći stručnu osobu jer se nitko ne javlja na natječaje? Tada ravnatelj mora zaposliti nekoga da predaje višak sati u nastavi, makar ta osoba bila i nestručna. U tom slučaju, ravnatelj škole mora tijekom školske godine nastaviti tražiti stručnu osobu putem ponovljenih natječaja za posao i preko Zavoda za zapošljavanje, kontaktiranjem fakulteta gdje se školuju profesori i ostali stručnjaci potrebni za rad u školi. Njegova je dužnost da čim prije dovede stručnu osobu koja će djeci pružiti kvalitetnu nastavu za taj predmet iz kojeg postoji višak sati u toj školi.
U jednoj od srednjih škola u kojima sam radio imao sam problema s ravnateljem i nekim kolegama jer sam tražio prekovremeni rad na koji sam imao pravo. Prema tadašnjim propisima ( iz 1990-ih) svaki je nastavnik po svojoj volji mogao uzeti do 6 sati nastave tjedno kao prekovremeni rad, dok su ravnatelji škola mogli nametnuti prekovremeni rad nastavnicima bez njihova pristanka do 3 sata nastave tjedno.
Bez obzira na to, doživljavao sam neugodnosti pokušavajući ostvariti pravo na prekovremeni rad. Plaća mi je bila mala, imao sam dosta slobodnog vremena, ako provedem malo više sati u školi dodatno ću zaraditi. Međutim, ravnatelj te škole odlučio je zaposliti jednu osobu koja nije bila prosvjetni djelatnik po struci da predaje povijest. Dok su neki drugi kolege iz ostalih nastavnih predmeta svake školske godine dobivali višak sati u zaduženje kao prekovremeni rad uz obrazloženje da se ne može naći stručne ljude za rad u školi ili zbog toga što ( tako je barem govorio tadašnji ravnatelj te škole) nadležno Ministarstvo ne dopušta zapošljavanje novih djelatnika, pa oni koji već rade moraju preuzeti i višak sati, meni se ograničavalo pravo na prekovremeni rad. Zašto? Samo zato da bi ravnatelj te škole zaposlio svoju nestručnu poznanicu, koja, jadna ona, ne može naći posao u struci!
S ravnateljem su se složili i drugi zaposlenici koji mu se nisu htjeli zamjerati. Uvrijeđen takvim ponašanjem, zaprijetio sam da ću se žaliti prosvjetnoj inspekciji, na što je ravnatelj prebacio tu osobu da predaje povijest u jednu lokalnu osnovnu školu ( naravno, u dogovoru s ravnateljem te škole). Na taj način, dotična nestručna osoba za rad u školi dobila je priliku tamo predavati povijest i usput uzeti posao jednom učitelju ili učiteljici povijesti. Dobio sam prekovremeni rad u toj srednjoj školi, ali me je ravnatelj zamrzio i idućih godina doživljavao sam maltretiranja na radnom mjestu od njega i njegovih prijatelja.
S obzirom da je u toj školi bilo nešto sati latinskog jezika za predavati, ravnatelj je mogao uz malo truda potražiti i zaposliti jednog profesora ili profesoricu povijesti i latinskog jezika, pa bi učenici imali kvalitetnu nastavu iz oba predmeta, a jedna stručna osoba dobila bi posao u školi. Ako to ne bi išlo, ravnatelj je mogao potražiti profesora ili profesoricu latinskog jezika te profesora ili profesoricu povijesti, pa da dvoje stručnih ljudi rade u toj školi makar i na određeno nepuno radno vrijeme. Ovako, gospodin ravnatelj zaposlio je jednog nestručnjaka da predaje latinski a drugu nestručnu osobu da predaje povijest. Tako je umjesto jedne ili dvije stručne osobe zaposlio dvije nestručne! Praksa zapošljavanja nestručnog kadra, poznanika od ravnatelja i nekih uvaženih profesora i profesorica te škole nastavila se i ubuduće. Neka ljudi rade i zarade plaću! To što učenici neće mnogo naučiti od takvih „stručnjaka,“ što ćeš! Učenici će biti krivi jer ne vole učiti! Jedna ili dvije stručne osobe ne mogu raditi u toj školi? Život nije pravedan! Tako to ide!
Zaključak
Koliko je takvih slučajeva bilo u proteklih 30 i više godina u hrvatskom školstvu? Vjerojatno ne baš mali broj! Kasnije je dio nestručnjaka otišao iz prosvjete dok su drugi ostali. Išli su na neke seminare iz svojih predmeta, dobili potvrde o stručnom usavršavanju, možda položili koji razlikovni ispit iz struke ili kupili diplomu, kasnije eventualno išli polagati stručni ispit i nakon 10 godina ( koja godina više ili manje, zavisi od slučaja do slučaja) dobili su i stalan posao u školi. Ako su ti „stručnjaci“ još za svoj rođendan ili nekom drugom prilikom donijeli štogod hrane i pića da počaste kolektiv, bravo! To su kolege! Tko ih ne bi volio? Ako može zapošljavanje nestručnjaka u drugim djelatnostima, zašto onda ne bi bilo toga i u školstvu?
Zbog zapošljavanja nestručnjaka u školstvu koji glume da su stručni pate djeca koja neće naučiti dovoljno gradiva iz pojedinih predmeta, pate i školovani učitelji i profesori koji ne mogu dobiti posao u školstvu, pa se moraju baviti nekim drugim poslovima! U općoj situaciji u kojoj se nalazi hrvatsko društvo takve su pojave već odavno postale normalne, a ne bi trebale biti!
Dužnost je ravnatelja škola da paze koga zapošljavaju! Svi oni ravnatelji i ravnateljice koji su namjerno odbijali stručni kadar i zapošljavali po kojekakvim drugim kriterijima zaslužili su otkaz! Ali oni su svih ovih godina vodili škole, neki su danas u mirovini a neki i dalje rade uz dužno poštovanje koje im se iskazuje, a koje nisu zaslužili!
