Osnivanje Osječke komore: prvi korak ka gospodarskom razvitku
Sredinom 19. stoljeća Slavonija je bila jedna od najsiromašnijih zemalja tadašnje Habsburške Monarhije ( od 1867. službeno se zvala Austro-Ugarska). Slavonija u to vrijeme nije imala ni jednog metra željezničke pruge, ni jednog metra asfaltirane ceste kao ni jedne banke ni štedionice. Kako bi se potaknuo njezin razvoj u Osijeku je 6. lipnja 1853. osnovana Trgovačko-obrtnička komora za Slavoniju ( kraće zvana Osječka komora, danas bi rekli Gospodarska komora). U Osječkoj komori djelovali su trgovci i obrtnici iz Osijeka i drugih gradova Slavonije kao i predstavnici slavonskog plemstva jer su se neki od njih bavili poduzetništvom na svojim imanjima.
Prva štedionica u Slavoniji: značajan financijski napredak
Nastojanjem Osječke komore u Osijeku je 1867. osnovana prva štedionica u Slavoniji s glavnicom od 40 tisuća forinti. Taj kapital skupljen je prodajom 400 dionica u vrijednosti od po 100 forinti. Đakovački biskup Strossmayer i slavonski plemići poput grofa Eltza iz Vukovara,, grof Petar Pejačević iz Retfale, grof Heinrich Khuen iz Nuštra te još neki ukupno su kupili 120 dionica. Preostalih 280 dionica kupilo je 140 građana Osijeka među kojima se istakao dr. Josip Kalivoda koji je kupio osam dionica. Tako je mogla započeti s radom prva štedionica u Osijeku i Slavoniji.
Osnivanje prve banke u Slavoniji: korak naprijed u bankarstvu
Samo dvije godine kasnije ( 1869.) zalaganjem Osječke komore osnovana je u Osijeku prva banka u Slavoniji pod nazivom „Slavonska komercijalna i eskomptna banka.“ Uplaćeni kapital iznosio je 200 tisuća forinti. Prema podacima iz protokola ugarskog Ministarstva trgovine pri osnivanju ove banke sudjelovala je i budimpeštanska „Franko-mađarska banka.“
Pitanje izgradnje željezničke pruge u Slavoniji: izazovi i rješenja
Tijekom 1860-ih godina postavilo se i pitanje gradnje željezničke pruge kroz Slavoniju. Postojale su tri mogućnosti- gradnja pruge dolinom Drave, dolinom Save te središnjim dijelom Slavonije kroz Požešku kotlinu. Sva tri pravca bila su važna za Slavoniju jer samo jedna trasa pruge nije mogla udovoljiti potrebama naroda Slavonije.
Ipak, Slavonci nisu imali dovoljno kapitala za gradnju pruga a ni velikog političkog utjecaja. Odluke o tome gdje će se graditi željezničke pruge donosili su austrijski i ugarski vladajući krugovi u Beču i Pešti. Nakon Austro-Ugarske nagodbe 1867. Mađari su provodili svoju politiku izgradnje pruga s tim da je Budimpešta trebala postati središte svih pruga ugarskog dijela Monarhije. U skladu s mađarskim planovima željeznička magistrala Budimpešta-Zagreb-Rijeka izgrađena je 1873., zatim pruga od Budimpešte do Bosne i Hercegovine preko Slavonskog Broda 1878. i pravac Budimpešta-Zemun-Beograd 1883. godine. Ove pruge nisu mnogo pomogle kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji već su uglavnom služile mađarskim interesima. Tek potkraj 19. stoljeća uspjelo je domaćim poduzetnicima ostvariti željeznički spoj od Zemuna do Jadranskog mora gradnjom kraćih, lokalnih pruga kako bi se prometno i gospodarski povezali središnja Hrvatska i Slavonija uključujući i Srijem do Zemuna.
Slavonija na međunarodnim gospodarskim izložbama
Tijekom 1850-ih i 1860-ih godina organizirane su velike međunarodne gospodarske izložbe u Parizu, Beču, Londonu, Hamburgu i Kölnu. Pripreme oko odlaska na izložbu obavile su Osječka komora za Slavoniju i Zagrebačka komora za središnju Hrvatsku.
Poduzetnici s područja Osijeka i Slavonije na tim izložbama predstavili su različite industrijske, obrtničke, poljoprivredne i prehrambene proizvode. Osim međunarodnih izložbi, održane su tijekom 1863.-1864. manje gospodarske izložbe na području Slavonije u Požegi, Osijeku i Virovitici te jedna velika međunarodna gospodarska izložba u Zagrebu koja je trajala skoro puna dva mjeseca ( od 18. kolovoza do 15. listopada 1864.). Bila je to prva sveopća gospodarska izložba tadašnje Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije na kojoj su sudjelovali izlagači iz svih dijelova te kraljevine kao i nekoliko inozemnih tvrtki iz Beča, Pešte, Praga, Graza i Šopronja uz jednu tvrtku iz Velike Britanije te jednog zastupnika tvornice šivaćih strojeva iz Sjedinjenih Država.
Ako želite više saznati o tome kako je tekao gospodarski razvoj Osijeka i Slavonije u drugoj polovici 19. stoljeća te kakve su bile društveno-političke prilike u Habsburškoj Monarhiji i Trojednoj Kraljevini Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji tijekom 1860-ih godina pročitajte knjigu „Osječka gradska elita u 1860-ima.“
