U svakom kolektivu među zaposlenicima ima onih koji se vole i onih koji se ne podnose. Tako je i po školama. U ovom članku opisat ću neke situacije u koje su uključeni pojedini nastavnici. Njihovo ponašanje ima utjecaja na učenike po razredima. Scenariji opisani u nastavku članka doista se događaju po nekim školama, ali prosvjetni djelatnici o tome ne govore rado jer bi se mogao narušiti ugled kolektiva i škole!
Prvi scenarij: razrednik Pero i profesor Đuro
Pero je profesor engleskog jezika i razrednik u I. A razredu gimnazije. On predaje engleski u desetak razreda te škole, a kao razrednik I. A odgovoran je za red i disciplinu u tom razredu. Đuro je profesor matematike i fizike koji u I. A predaje fiziku. U tom razredu ima nekoliko učenika koji su zločesti. Ne slušaju ga, nemirni su za vrijeme nastave i ometaju druge učenike.
Đuro se zbog toga požali razredniku Peri. On je kao razrednik dužan pozvati na red te zločeste učenike i ukoriti ih zbog lošeg vladanja, ali Peri se to ne da učiniti. Kod njega je cijeli I. A miran i svi ga učenici slušaju. Ipak je on njihov razrednik. Ne želeći se svađati s đacima u I. A i kvariti svoje dobre odnose ne samo s njima već i s njihovim roditeljima, Pero kaže:“Kolega Đuro, nisu ti učenici loši! Oni su samo malo živahni!“
Profesor Đuro ( s torbom u ruci) odgovara bijesno Peri:”Sve je to vaša krivnja! Loš ste razrednik i ne znate održati red i disciplinu u svom razredu! Niste kolegijalni, jer držite stranu učenicima protiv mene!”
Nakon toga, Đuro i dalje ima problema s učenicima u I. A, pa se opet žali Peri. Sada on odlazi u učionicu I. A i reda radi malo ukori učenike zbog lošeg vladanja prema profesoru Đuri. Pero može reći da je nešto poduzeo, a učenici I. A bit će mirni nekoliko školskih sati kod profesora Đure. Nakon nekog vremena, par zločestih učenika opet će praviti probleme na satovima fizike, pa se sada Đuro po treći put žali Peri kako su neki njegovi učenici drski prema njemu, on s njima ne može raditi.
Što ćeš sada, razredniče Pero? U takvoj situaciji koja već pomalo izmiče kontroli, Pero bi trebao opet izgrditi neke učenike u svom razredu, a nakon toga razgovarati s roditeljima zločestih učenika. Međutim, Pero bi se tada zamjerio učenicima i njihovim roditeljima, pa bi još on ispao loš razrednik koji nije u stanju napraviti reda u svom razredu. Neki učenici i njihovi roditelji mogli bi se žaliti ravnatelju škole i školskoj psihologinji kako je Pero loš razrednik! On grdi njihovu djecu iako ona ništa loše nisu napravila!
U strahu za svoj položaj u kolektivu i da ne ispadne loš razrednik, Pero jednostavno kaže Đuri:“Kolega Đuro, vi biste trebali bolje raditi svoj posao u I. A! Možda ste vi svojim ponašanjem izazvali probleme. Neki moji učenici se žale na vas da stalno nešto prigovarate i dijelite im negativne ocjene iz fizike. Razgovarajte s njima i riješite svoje probleme! Ja sam razgovarao s učenicima i njihovim roditeljima i oni kažu da ste vi krivi!“
To je to! Đuro je kriv jer ne zna raditi svoj posao u I. A! Nema veze što je Đuro jako uspješan u radu s učenicima u drugim razredima, u I. A očito ne radi kako treba. Pero je kao razrednik krivicu za Đurine probleme prebacio na njega, jer ako pričaš o problemima onda i sam postaješ problem! Nema loših vijesti! Želim čuti samo dobre vijesti Ni ravnatelji a ni ostali zaposlenici u školi ne žele loše vijesti i govore o problemima, pogotovo ne o problemima s učenicima.
Istu stvar da je kriv za probleme s učenicima Đuro će čuti i od ravnatelja škole te od pojedinih kolega nastavnika. Ako imaš problema, sam si za to kriv! Toliko o solidarnosti i kolegijalnosti u nekim kolektivima! Službeno, u skladu s propisima disciplinske i ostale probleme koji se javljaju u radu s učenicima trebaju rješavati zajedno ravnatelj škole, školski psiholog i pedagog, razrednici pojedinih razreda zajedno s ostalim nastavnicima koji rade u tim razredima, a u taj proces trebaju biti uključeni i roditelji od učenika. Nažalost, u praksi neki ljudi bježe od problema i odgovornosti, pa su pojedini nastavnici koji se susreću s disciplinskim problemima u radu s učenicima ponekad prepušteni sami sebi. Uzdaj se u se i u svoje kljuse!
Što se tiče zločestih učenika, nastavnik prepušten sam sebi postaje njihov lak plijen kojega mogu maltretirati na nastavi i izvan nje do mile volje. Učenici takvom nastavniku mogu govoriti što hoće, davati mu nadimke, komentirati njegovu odjeću i obuću, ismijavati ga, a kad neki od nastavnika „pukne“ pa učenicima rekne neke stvari koje bi im rekli i neki drugi odrasli da trpe takav bezobrazluk od mlađih osoba, onda dotični nastavnik ili nastavnica su ti koji ne valjaju i koji bi trebali razmisliti o svom ponašanju! Tako to nažalost ide danas po nekim školama! Žalosno, ali istinito!
Drugi scenarij: spor Ive i Joze, dva razrednika i profesora
Ivo je profesor povijesti i razrednik u II. A razredu gimnazije. Jozo je profesor matematike i razrednik u II. B gimnazije. Oni predaju svoje predmete u ta dva razreda, to jest, Ivo u Jozinu razredu predaje povijest, dok Jozo u Ivinu razredu predaje matematiku. Tijekom nastavne godine Jozo će nekim učenicima u II. A podijeliti negativne ocjene iz matematike. Zbog toga, Ivo kao razrednik II. A razreda neće biti sretan. On želi da svi učenici tog razreda bez problema završe nastavnu godinu s pozitivnim ocjenama.
U međuvremenu, Ivo će davati negativne ocjene iz povijesti nekim učenicima u II. B, gdje je Jozo razrednik. Ni Jozo zbog toga neće biti sretan. Oni mogu razgovarati o problemu negativnih ocjena, a mogu se i međusobno napadati u stilu „zašto si mojim učenicima koji rade i uče dao negativne ocjene, oni se žale na tebe!“ Zbog negativnih ocjena jedan i drugi morat će slušati žalbe i kritike učenika iz svojih razreda kao i njihovih roditelja. To nije lako! Razrednik tada mora nešto poduzeti i razgovarati s kolegom o tom problemu. Međutim, Ivo i Jozo su sigurni svaki za sebe da dobro rade svoj posao, a učenici su ti koji ne rade i zaslužuju negativne ocjene.
Kako će se ovaj problem riješiti? Ivo i Jozo mogu čekati da im đaci iz njihovih razreda jedan po jedan nauče gradivo i isprave ocjene, ali problem su oni učenici koji cijele godine ne rade ništa i samo čekaju da im se poklone pozitivne ocjene. U tom slučaju, na kraju nastavne godine u lipnju, Ivo i Jozo mogu sklopiti dogovor: Ivo će svim učenicima u II. B razredu zaključiti pozitivne ocjene iz povijesti, dok će Jozo u II. A svim učenicima ( znali ne znali) zaključiti pozitivne ocjene iz matematike! Problem riješen! Svi učenici u oba razreda završavaju nastavu s pozitivnim ocjenama iz povijesti i matematike, zadovoljni učenici i njihovi roditelji ( iako će neki učenici i njihovi roditelji prigovarati da je zaključena ocjena trebala biti viša), a razrednici Ivo i Jozo riješili su u dogovoru problem negativnih ocjena.
Razrednici su uvijek na muci jer se moraju brinuti da im svi učenici iz njihova razreda završe školsku godinu na vrijeme ili barem da dobiju prolazne ocjene na popravnim ispitima. Nešto krivnjom učenika koji nisu naučili nastavno gradivo, a nešto zbog upornosti pojedinih nastavnika koji ne žele poklanjati nezaslužene ocjene, dio učenika mora ići na popravne ispite!
Takvi nepopustljivi nastavnici koji šalju učenike na popravne ispite iz svojih predmeta nisu baš omiljeni među kolegama. Daj đacima prolaznu ocjenu pa neka idu dalje! Ne izazivaj učenike i njihove roditelje koji će se na tebe žaliti razrednicima, ravnateljima škola, školskim pedagozima i psiholozima, a neki će sa svojim žalbama ići do nadležnog Ministarstva i prosvjetne inspekcije. Nastavnici koji ne žele zaključiti na vrijeme pozitivne ocjene tako ne samo da će biti predmet ogovaranja u svojoj sredini, već riskiraju i radno mjesto. Nastavnik može ići na stegovni postupak a možda dobiti i otkaz ako se mnogo učenika i njihovih roditelja žali na njega. Ako je dotični nastavnik prijatelj s ravnateljem škole ili nekom drugom važnom osobom u tom kraju, onda je to druga stvar! U tom slučaju, neka učenici zagriju stolice i dobro nauče nastavno gradivo!
Neki nastavnici mogu biti nepopustljivi po pitanju ocjena možda i u nadi da će nešto dobiti zauzvrat od učenika ili njihovih roditelja. E sad, to su glasine i neprovjerene informacije o kojima je bolje ne govoriti! Najčešće nema svjedoka a ni dokaza za takvo što!
Treći scenarij: omalovažavanje nečijeg predmeta kao sporednog, to jest nevažnog
U jednoj od škola u kojima sam radio predavao sam geografiju i u strukovnim usmjerenjima. Razrednik u jednom razredu elektrotehničkog usmjerenja ( nazovimo ga Vladimir) bio je stariji nastavnik i rođak od tadašnjeg gradonačelnika. Vladimir je predavao strukovne predmete u elektrotehničkom usmjerenju. Njegov razred činili su veseli i živahni učenici, bistra djeca kojoj se baš i nije dalo učiti. Dosta njih kod mene je imalo tijekom nastavne godine negativne ocjene iz geografije, a nakupili su negativnih ocjena i iz drugih predmeta.
Njihov razrednik Vladimir tada je počeo javno u zbornici govoriti:“Zašto moji učenici moraju imati povijest i geografiju? Ja to ne razumijem?“ Posljedica ovakvog stava bila je da smo ja i kolega koji je predavao povijest u tom razredu imali velikih disciplinskih problema. Zašto bi učenici učili povijest i geografiju ako njihov razrednik smatra da to njima ne treba? Kad sam tražio pomoć od Vladimira da smiri stanje u razredu i da prekine propagandu protiv mene i mog predmeta ( geografije) on je samo rekao:“Riješi sam taj problem!“ Slično su mi odgovorili i ravnatelj škole kao i školska psihologinja. Vladimir kao rođak od gradonačelnika imao je njihovu punu podršku. Ne samo to! Imao sam probleme i po drugim razredima te škole, baš kao i onaj kolega profesor povijesti. Doista, ako učenici iz tog razreda elektrotehničkog usmjerenja ne trebaju učiti povijest i geografiju, zašto bi te predmete učili đaci iz ostalih strukovnih usmjerenja?
Starija kolegica također kritizira mlađeg kolegu i kaže:”Kolega, vaš predmet je u mom razredu sporedan!”
Mlađi kolega im uvrijeđeno odgovara:”Učenici iz vaših razreda trebaju slušati nastavu geografije jer je to predmet iz opće kulture! I vi biste je trebali imati, baš kao i vaši učenici!”
Kad sam se na takav krajnje neljudski i neprofesionalni način ponašanja od strane razrednika Vladimira, ravnatelja škole i školske psihologinje žalio nadležnom Ministarstvu i prosvjetnoj inspekciji, svi su u toj školi zamukli, pa sam konačno imao kakav-takav mir i odradio posao u tim razredima do kraja nastavne godine, s tim da je velika većina učenika naučila gradivo na vrijeme. Samo nekoliko njih otišlo je na popravni ispit iz geografije, a i oni su naučili nešto gradiva i dobili prolazne ocjene.
Ipak, ravnatelj te škole kao i „dragi kolege“ zamjerili su mi što sam se žalio nadležnom Ministarstvu i prosvjetnoj inspekciji jer sam time tobože „rušio školu.“ Sebi nisu imali što za zamjeriti, baš kao ni dragom starijem kolegi Vladimiru, razredniku jednog razreda elektrotehničkog usmjerenja koji je bio u rodu s gradonačelnikom!
U toj školi imao sam problema i u drugom razredu usmjerenja prodavač. Tu sam predavao geografiju Hrvatske. Učenici su trebali naučiti osnovne stvari iz reljefa, klime, voda i tla Hrvatske, kao i nešto o stanovništvu, naseljima i gospodarstvu naše domovine. Dosta učenika nije naučilo gradivo na vrijeme, pa je dobar dio njih imao negativne ocjene iz geografije tijekom nastavne godine, da bi posljednja 2-3 sata nastave ispravljali negativne ocjene. Ipak, čak i tada dio njih nije naučio najosnovnije pojmove iz geografije Hrvatske, pa su s negativnim ocjenama iz geografije morali ići na ljetni i jesenski popravni ispitni rok.
Svemu tome kumovala je osoba koju možemo nazvati Ljubica. Ona je bila prijateljica s ravnateljem škole i jedna od nastavnica koja je učenicima usmjerenja prodavač predavala strukovne predmete. Nekim razredima tog usmjerenja Ljubica je bila i razrednica! Ona je tvrdila kako je geografija sporedan predmet u usmjerenju prodavač. Ako nije bio stručni predmet, nije bio ni sporedan, već predmet iz opće kulture, koju nastavnica Ljubica očito nije imala! No, zato je ona imala podršku ravnatelja, školske psihologinje i većine nastavnika i nastavnica koji su predavali predmete u tom usmjerenju.
O podmetanjima među nastavnicima dalo bi se još pričati, ali ovo je sasvim dovoljno da se stekne uvid u tu problematiku. Zbog toga što pojedini nastavnici drže stranu učenicima i podilaze im, a sve da se ne bi zamjerili njima i njihovim roditeljima neki drugi nastavnici trpe na radnom mjestu! Podilazeći učenicima i radeći na tome da svi oni završe školu bez obzira jesu li naučili nastavno gradivo iz pojedinih predmeta ili ne, takvi nastavnici čuvaju svoje radno mjesto i prikazuju se kao dobri, a baš i nisu takvi. Zbog njih dosta učenika završi školu a da ne steknu neka osnovna znanja koja će im trebati u životu, kao i na budućem radnom mjestu! Ipak, takvi nastavnici su općenito smatrani dobrima jer se oni kao bore za učenike! Drugi nastavnici koji se s njima ne slažu i koji traže da učenici nauče nešto nastavnog gradiva iz njihovih predmeta ( pa makar ti predmeti i ne bili stručni, već iz opće kulture) i koji nisu spremni davati pozitivne ocjene samo tako ispadaju loši i to je nastavnički „Big Brother“ kojega ima po nekim školama!
