Općenito o promaknućima u školstvu
Prema „Pravilniku o napredovanju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima“ koji je stupio na snagu u srpnju 2019. nastavnici i ostali spomenuti zaposlenici u „Pravilniku“ mogu napredovati u službi u zvanja mentora, savjetnika i izvrsnog savjetnika.
Da bi stekli pravo na promaknuća, svi oni moraju ispuniti određene uvjete u svom radu. Ne samo da kandidati za promaknuća moraju imati potrebnu stručnu spremu i godine radnog iskustva u sustavu školstva i u učeničkim domovima, oni također moraju postizavati vrhunske rezultate u nastavi s učenicima i u različitim vannastavnim aktivnostima koje su propisane „Pravilnikom“ i kao takve nose određeni broj bodova.
Iskreno se nadam da je većina kandidata za promaknuće proteklih desetljeća ostvarila zvanja mentora, savjetnika i izvrsnog savjetnika na temelju svog mukotrpnog, predanog rada u nastavi kao i na dodatnim vanškolskim aktivnostima. Ipak, u svakom žitu ima i kukolja. Ovaj članak želi upozoriti na činjenicu da je među onima koji su dobivali promaknuća bilo i onih koji ih nisu zaslužili, to jest, dobili su promaknuća na temelju veza i poznanstava. To nas ne treba čuditi. Ako učenici i učenice po osnovnim i srednjim školama mogu dobivati poklonjene ocjene, kakvo čudo ako se i među prosvjetnim djelatnicima nađe onih koji su nezasluženo dobili promaknuća!
Kako je Darko dobio promaknuće?
U jednoj od srednjih škola u kojima sam radio u listopadu 2002. promaknuće u zvanje mentora dobio je školski knjižničar ( možemo ga nazvati Darko), iako nije postigao nikakve značajnije rezultate. Kao profesor hrvatskog jezika nekoliko je godina radio u nastavi, a onda je završio tečaj za školskog knjižničara da bi postao knjižničar u toj školi. Iako je završio samo tečaj, a ne studij knjižničarstva, Darko je isticao kako je on diplomirani knjižničar. On nije radio u nastavi s učenicima, nije imao dužnost razrednika, za vrijeme nastave sjedio je u knjižnici, čitao novine, slušao radio, gledao neku emisiju na televiziji ili bi nešto pisao na računalu. Radio bi s učenicima uglavnom za vrijeme velikih i malih odmora kada su oni dolazili posuditi ili vratiti knjige. Povremeno bi znao na oglasnoj ploči u knjižnici napraviti izložbu povodom nekog značajnog datuma ( Dan hrvatske knjige, Dan planeta Zemlje i slično). Uz pomoć učenika, on bi polijepio prigodne tekstove i slike na oglasnu ploču i to je bio njegov doprinos radu škole! U knjižnici je bilo dosta polupraznih polica jer je nedostajalo knjiga, a dobar dio stručne literature iz pojedinih predmeta bio je već zastario. Nema veze! Darko je bio prijatelj s ravnateljicom i ostalim šefovima u školi, pa je tako i zaslužio promaknuće.
Kako je Goran dobio promaknuće?
U svibnju 2007. promaknuće je dobio i profesor ruskog jezika i filozofije, koji je u toj školi predavao latinski, etiku, Politiku i gospodarstvo ( predmete za koje nije bio stručan) da popuni radnu normu za punu plaću. Možemo ga nazvati Goran. Dakle, Goran je u svibnju 2007. promaknut u zvanje mentora iako se nije istaknuo posebnim rezultatima u svom poslu!
Štoviše, u lipnju 2002. odabrao je krivi udžbenik za etiku u jednom od razreda gdje je predavao. U to vrijeme nastavnici su po školama dobivali kataloge odobrenih udžbenika od strane nadležnog Ministarstva za različita usmjerenja u srednjim školama. Bilo je slučajeva da je na primjer u nekom razredu gimnazije Ministarstvo odobrilo za uporabu 3-4 udžbenika iz nekog predmeta, pa su profesori trebali odabrati koji će se udžbenik od kojeg autora koristiti u nekom razredu u idućoj školskoj godini. Neodgovorni Goran je tako u jednom razredu strukovnog usmjerenja odabrao udžbenik za etiku koji nije bio odobren od strane Ministarstva za korištenje u tom razredu i usmjerenju. Za takav prijestup Goran i škola mogli su biti novčano kažnjeni, ali je ravnateljica otkrila zabunu u rujnu 2002. ( dakle tri mjeseca kasnije) i za taj razred u strukovnom usmjerenju Goran je odabrao i naručio jedan od odobrenih udžbenika. Sve u redu! Pet godina kasnije Goran dobiva promaknuće u zvanje mentora, i kao takav trebao je biti uzor drugim profesorima te škole kako raditi svoj posao!
Zajedno s Goranom, još jedan profesor je u lipnju 2002. odabrao krivi udžbenik za predmet Politika i gospodarstvo u jednom razredu za iduću školsku godinu. Greška je utvrđena i ispravljena tri mjeseca kasnije ( u rujnu 2002.). Dotični profesor ne samo da nije kažnjen nego je dvije godine kasnije postao voditelj aktiva povijest-geografija u toj školi! Aktiv je radna skupina profesora jednog ili više srodnih predmeta. Postati voditelj aktiva također je neka vrsta promaknuća!
Usput rečeno, Goran nikada ne bi ni radio u toj školi da jedan njegov rođak nije bio uvažena ličnost u lokalnom Crvenom križu, iako nije bio socijalni radnik po struci. Iskoristio je priliku i početkom 1990-ih kao član naše najveće i najvažnije stranke uskočio na mjesto ravnatelja podružnice Crvenog križa! Kao prijatelj s gradonačelnikom i ostalim važnim ljudima u gradu i kao osoba koja je podijelila mnogo humanitarne pomoći ne samo prognanicima i izbjeglicama nego i domaćim siromasima, uključujući tu i one sa skupim automobilima ( takvi obično najviše kukaju da im je teško) on je uspio srediti i posao u školi svom rođaku Goranu, koji će kasnije napredovati u zvanju kao profesor-mentor! Blago učenicima i svima nama kraj tako sposobnih djelatnika kao što su knjižničar Darko ( nagrađen promaknućem u listopadu 2002.) i Goran.
Kakva je bila reakcija kolektiva na ova promaknuća? Nitko nije bio protiv, barem ne javno. Većina se u kolektivu složila s tim da njih dvojica budu promaknuta u zvanje profesora-mentora. Oni su podnijeli zahtjev za promaknućem, ravnateljica se s tim složila, pa što onda kolektiv ima biti protiv? Sastavljen je izvještaj o njihovu radu i silnim rezultatima koje su postigli, pa se i nadležno Ministarstvo složilo s tim da oni dobiju promaknuća. Kasnije je u toj školi bilo još pojedinaca koji su tražili promaknuća na isti način i dobili su ih! Nema problema, ako se s tim slaže ravnateljica, složit će se i kolektiv!
Koliko je takvih nezasluženih promaknuća bilo u hrvatskom školstvu u proteklih 30-ak godina? Nikakvo čudo da se po školama svašta dešava, ali se o tome ne govori mnogo u javnosti. Ugled škole kao i školstva u cjelini uvijek je na prvom mjestu!
