Kratko i jasno, nisu! Baš kao što nisu jedan narod Česi i Slovaci, ma koliko bili slični. Nisu jedan narod ni Makedonci i Bugari, baš kao ni Rusi i Ukrajinci. Na sjeveru Europe žive Danci, Norvežani i Šveđani koji su slični po jeziku, vjeri i kulturi pa nisu jedan narod.
To što ima ljudi na području bivše Jugoslavije koji misle da su Hrvati i Srbi jedan narod s dva imena ili jedan narod u dvije vjere posljedica je jugoslavenske ( u biti velikosrpske) propagande na koju su mnogi ljudi nasjeli. Kad se stalno ponavlja jedna te ista priča, ma koliko ta priča bila neistinita, dio ljudi povjeruje u nju. Tako je bilo i s jugoslavenskom idejom. Svi smo mi kao jedan narod, a na kraju bismo svi završili kao jedan narod-Srbi, dok bi se Jugoslavija na kraju preobrazila u Veliku Srbiju. Pod maskom narodnog jedinstva za prve jugoslavenske države te bratstva i jedinstva za vrijeme socijalističke, Titove Jugoslavije provodila se srbizacija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije.
Stvar je u tome da vladajućim krugovima u Beogradu nije dovoljno da vladaju Srbijom, pa žele vladati i drugim državama na Balkanu. Zbog toga postoji jaka velikosrpska propaganda koja već skoro 200 godina širi priču o Srbima svima i svuda, o jednom narodu s više imena i vjera, a sve u cilju kako bi se posrbile BiH, Hrvatska, Crna Gora i Makedonija. Plan im do sada nije uspio, nadajmo se da neće ni u budućnosti, jer teško onima u Velikoj Srbiji koji nisu Srbi!
O povijesti i tradiciji Hrvata i Srba dosada se mnogo pisalo i govorilo. U ovom članku nemam namjeru ići u neka duboka filozofska razmišljanja na temu različitosti Hrvata i Srba. Namjera mi je da ukratko, jednostavnim riječima objasnim kako su Hrvati i Srbi dva stara slavenska naroda. Iako slični, oni nisu jedan narod!
O imenu Hrvata i Srba
Hrvat i Srbin dva su imena, baš kao što su dva imena Pero i Đuro. Pero nije Đuro, a ni Đuro nije Pero. Oni mogu biti braća, pa i braća blizanci, ali reći za Peru i Đuru da su jedna osoba besmisleno je, baš kao što je nelogično reći da su Hrvati i Srbi jedan narod. Dva brata mogu biti potpuno različiti po karakteru, baš kao i dvije sestre. Prema tome, već sama različita imena ( Hrvat, Srbin) upućuju na činjenicu da se radi o dva naroda.
Jezgra hrvatske i srpske države u ranom srednjem vijeku
Prema povijesnim istraživanjima, jezgra hrvatske države bilo je područje koje je obuhvaćalo prostor od Velebita do rijeke Cetine, a u unutrašnjosti do Neretve ( župe Imota i Livno), preko Vrbasa i planine Vlašić ( župa Pliva) te do porječja rijeke Bosne, kao i dobar dio gornjeg Pounja ( župa Pset). U to je područje pripadala i stara pokrajina Gacka koja je bila podijeljena na tri župe-Gacku, Liku i Krbavu. Ta se pokrajina protezala u unutrašnjost do Une i Kupe.[1]
Prema tome, jezgra hrvatske države nalazila se u 8-9. stoljeću na području unutrašnjosti Dalmacije, Like te zapadnog dijela Bosne i Hercegovine. S tog područja hrvatski će vladari u 10.-11. stoljeću širiti svoju vlast prema sjeveru ( Drava), prema istoku ( Drina) i zapadu ( do rijeke Raše).
S druge strane, jezgra srpske države nalazila se na jugozapadu Srbije, u pokrajini Sandžak. Središte je bilo u mjestu zvanom Stari Ras, koje je postalo prva srpska prijestolnica. S tog područja srpski vladari širit će svoj teritorij na područje današnje Crne Gore, Kosova, dijela Bosne i Hercegovine te Hrvatske.[2]
Pod Hrvatskom misli se na krajnji jug Hrvatske, to jest poluotok Pelješac i dubrovačko zaleđe ( bez grada Dubrovnika koji se uspio othrvati srpskim napadima) te dio Dalmacije do Omiša, kako to pokazuje povijesna karta u članku „Raška ( država)“ na web stranici hr.wikipedia.org. Te krajeve srpski vladari zauzeli su silom, zbog toga srpski nacionalisti do današnjih dana smatraju te krajeve srpskima.
Prema tome, vidimo da su rana hrvatska i srpska država nastale na geografski različitim teritorijima, a bile su i pod različitim stranim utjecajima. Hrvatska država došla je pod utjecaj Zapada ( Franačke države), dok je Raška ( rana Srbija) bila pod utjecajem Istoka ( Bizantskog carstva). Ti strani politički i kulturni utjecaji doveli su do formiranja dva slična, ali ipak različita slavenska naroda.
O hrvatskim i srpskim vladarima te o njihovim grobovima
Srpski nacionalisti vole negirati hrvatsku povijest, a time i Hrvate kao poseban narod, pa onda postavljaju pitanja poput „gdje su grobovi hrvatskih kraljeva?“ i tome slično. Da ne idem u duga objašnjavanja, sve one koje zanima ta tematika neka posjete web stranicu biramdobro.com, članak „Odgovor na 10 pitanja srpskih šovinista o hrvatskoj povijesti.“ Članak je objavljen 4. listopada 2023. godine. Odgovore na ova pitanja trebalo bi se učiti na satovima povijesti u osnovnoj i srednjoj školi kako bi hrvatska omladina znala osnovne stvari o nacionalnom identitetu i povijesti svog naroda.
Ovdje bih naveo još jednu važnu činjenicu. Srbi se obično hvale svojim vladarima poput Stefana Nemanja, cara Dušana, kneza Lazara…. Svi su oni živjeli u razvijenom srednjem vijeku ( od 12. do 14. stoljeća), kada je sačuvano mnogo više povijesnih dokumenata nego u ranijim stoljećima. U razvijenom srednjem vijeku Hrvati su imali strane vladare koji su pokopani izvan Hrvatske.
Ako pogledate popis srpskih vladara na web stranici sr.wikipedia.org, članak na ćirilici „Odlika grobova vladara u srpskoj srednjovekovnoj državi“ tu ćete naći i popis grobova srednjovjekovnih srpskih vladara koji počinje sa svetim Jovanom Vladimirom koji je vladao od oko 990. do 1016. godine. Bio je srpski vladar Duklje, najmoćnije srpske kneževine tog doba.
Srpski vladar Duklje? Duklja je bila nezavisna slavenska država koja će se kasnije nazvati Zeta, a poslije dobiti današnje ime Crna Gora. Duklja je zapravo prva crnogorska država. Rana Srbija ( Raška) bila je na području Sandžaka, a Duklja je bila druga kraljevina koju će kasnije zauzeti i svojatati srpski vladari, počevši od Nemanje, velikog župana Raške u 12. stoljeću.[3] Prema tome, srpsko posezanje za Crnom Gorom počelo je davnih dana, još prije tisuću godina i traje do danas.
Da Duklja nije bila srpska ni pravoslavna, barem ne u početku kazuje nam i podatak da je u Baru bilo sjedište nadbiskupije još u 9. stoljeću. Barska nadbiskupija održavala je veze s rimskim papama.[4]
Postavio bih i pitanje: gdje su grobovi srpskih vladara iz ranog srednjeg vijeka, od sedmog do desetog stoljeća? Hrvati moraju dokazivati Srbima gdje su grobovi hrvatskih vladara iz tog vremena, pa bi možda i Srbi trebali dokazati gdje su grobovi njihovih vladara iz tog ranog razdoblja srednjovjekovne povijesti.
Usput da kažem, Kanađani i Australci su priznati kao nacije iako nikada nisu imali svojih vladara. Dan-danas njima upravlja kao suveren britanski kralj Charles III. iz Londona. Po logici srpskih nacionalista, Kanađani i Australci bi trebali biti Englezi ili Britanci. Nemaju svojih vladara, pričaju engleskim jezikom, imaju englesku kulturu, dobar dio Kanađana i Australaca ima pretke koji su doselili u te zemlje iz Velike Britanije, a i dan danas njima vlada britanski kralj pa bi onda Kanađani i Australci trebali biti Englezi ili Britanci! Ali nisu!
Kurdi kao narod nikada nisu imali svoju državu, pa opet postoje kao narod. Spominjanje grobova srpskih vladara iz srednjeg vijeka predstavlja zapravo tugu i nezadovoljstvo dijela Srba za slavnom prošlošću. Od nekada velikog Srpskog Carstva nije ostalo ništa osim sjećanja! Pokušaji obnove Srpskog Carstva u projektu Velike Srbije doživio je neuspjeh potkraj 20. stoljeća u krvavim ratovima na području Hrvatske ( Domovinski rat) te Bosne i Hercegovine.
Pričaju li Hrvati i Srbi istim jezikom?
Ni slučajno! Razlike su velike, samo što neki ljudi na to ne obraćaju pažnju. Postoje stotine, ako ne i tisuće riječi koje su potpuno različite, poput vlak-voz, tvornica-fabrika, tisuća-hiljada, pila-testera, zatim nazivi mjeseca u godini i tako dalje. Baš kao što su na sjeveru Europe norveški, švedski i danski jezik slični, ali opet imaju svojih razlika, tako je i s hrvatskim i srpskim jezikom. Slični, ali ipak različiti!
Iako postoje velike sličnosti između Norvežana, Šveđana i Danaca u pogledu kulture i religije, svi znaju da su to tri naroda, a ne jedan narod! Tako je i s Hrvatima i Srbima, to su dva naroda, sviđalo se to nekome ili ne!
Treba uzeti u obzir i povijesne utjecaje na oba jezika. Dok su Hrvati stoljećima živjeli pod vlašću Austrijanaca, Mađara i dijelom Mletačke Republike ( Venecije ) zbog čega u hrvatskom jeziku ima popriličan broj njemačkih, mađarskih i talijanskih riječi, srpski jezik ima dosta riječi iz turskog jezika jer su Srbi stoljećima živjeli pod vlašću Osmanskog ( Turskog) carstva.
Naravno, tijekom stoljeća, s obzirom da Hrvati i Srbi žive u mnogim krajevima izmiješani došlo je i do preuzimanja nekih riječi iz jednog jezika u drugi, pa je danas teško sa sigurnošću odrediti za neke riječi jesu li izvorno hrvatske ili srpske. Osim toga, dosta riječi iz latinskog i grčkog jezika preuzeto je u hrvatski i srpski čime su oba jezika znatno obogaćena.
Tijekom 19. i 20. stoljeća neki hrvatski i srpski jezikoslovci radili su na stvaranju tako zvanog hrvatsko-srpskog , odnosno srpsko-hrvatskog jezika, pa je došlo do miješanja riječi iz oba jezika. Sve u svemu, bila je to greška! Hrvatski i srpski dva su različita jezika i oni se trebaju razvijati samostalno. Svaki narod treba njegovati svoj jezik i kulturu na svom materinjem jeziku. To je jedini ispravan put!
[1] Izvor-hr.wikipedia.org, članak „Primorska Hrvatska ( kneževina),“ početak članka.
[2] Izvor-hr.wikipedia.org, članci „Raška ( država)“ i „Stari Ras.“
[3] Više o Dukljanima i njihovoj državi vidi na web stranici hr.wikipedia.org, članak „Dukljansko Kraljevstvo.“
[4] Više o Barskoj nadbiskupiji vidi na web stranici hr.wikipedia.org, članak „Barska nadbiskupija.“
