Plaće u prosvjeti baš i nisu velike, to je opće poznata stvar. Zbog toga se bune i povremeno štrajkaju prosvjetari. Njihovi sindikati su često puta isticali kako plaće prosvjetnih djelatnika zaostaju za plaćama ostalih zaposlenika u državnim službama. Dok čekaju da im Vlada da povišice, prosvjetari se snalaze kako tko zna i može. U ovom članku spomenut ću na koji način neki prosvjetni djelatnici ostvaruju dodatnu zaradu, što na pošten, a što na manje pošten način.
Kako neki prosvjetari ostvaruju dodatni prihod?
Po gradskim i županijskim skupštinama kao i po gradskim i županijskim poglavarstvima naći će se i prosvjetnih djelatnika. Ima prosvjetara i u Saboru te po drugim tijelima državne uprave. Bavljenje lokalnom ili višom politikom način je kako su neki prosvjetni djelatnici ostvarili ( i ostvaruju) dodatnu zaradu. Ima među njima i onih koji rade kao novinari, dopisnici nekih medija, baš kao i onih koji imaju neke male obrte. Jedan od mojih poznanika otvorio je kebab restoran.
Dio prosvjetara bavi se kulturnim radom u Matici hrvatskoj, dok dio njih piše romane i zbirke pjesama ( najčešće profesori i profesorice hrvatskog jezika i književnosti). Ima među prosvjetarima i onih koji se bave i znanstvenim radom, pa su u međuvremenu magistrirali i doktorirali. Na taj način, stekli su dodatna znanja ali i dalje rade u osnovnim i srednjim školama. Ukoliko objave neku knjigu iz struke ili udžbenik za osnovnu ili srednju školu zaradit će nešto novca, iako ne mnogo. Oni taj posao više rade iz ljubavi prema znanosti jer zarada od prodaje knjiga u Hrvatskoj je mala. Neki od tih marljivih ljudi napredovali su u zvanju, pa su dobili statuse mentora, savjetnika ili izvrsnog savjetnika. To je počast za njih, a dobiju i dodatak na plaću zbog višeg statusa u prosvjeti.
Privatne instrukcije i neplaćanje poreza
Među prosvjetnim djelatnicima ima i onih koji se bave podukom i davanjem privatnih instrukcija. Na taj način također se može zaraditi nešto novca, više ili manje. Ima prosvjetara koji se godinama bave takvim poslom. To je dodatna zarada u kući, izvan škole. Neki od njih s obzirom na visinu zarade koju su do sada ostvarili mogli bi platiti i porez. Jedan moj bivši kolega, profesor engleskog jezika prema tvrdnjama učenika naplaćivao je 10 eura po satu davnih dana, kad nije bilo sve ove skupoće i dok su još hrvatske kune bile u upotrebi. To je onda bilo 75 kuna po satu, vjerojatno po školskom satu od 45 minuta. Još jedan nastavnik matematike u osnovnoj školi učenicima je navodno naplaćivao 100 kuna po satu ( 13,27 eura). U to su vrijeme ( kasne 1990-te i početak ovog stoljeća) mnogi radnici radili čitav radni dan za 100 kuna ili čak i za manje iznose po danu, dok su neki genijalci među prosvjetarima toliko tražili za jedan školski sat od 45 minuta! Nije li vrijeme da ti genijalci plate barem dio poreza s kamatama za sve te godine? Neki od njih su u mirovini, pa što? Mogu i oni platiti zakašnjeli porez s kamatama! Recimo tisuću eura poreza paušalno za svaku godinu rada, pa će se i tako napuniti državna blagajna.
Djelatnicima Porezne uprave ne bi trebalo biti teško otići u bilo koju školu i pitati učenike za vrijeme školskog odmora tko od učitelja ili profesora drži privatne instrukcije ( ili ih je držao pa otišao u mirovinu) i koliko naplaćuju. Lako bi se dalo utvrditi tko to radi i za koje iznose, samo kad bi bilo dobre volje!
U jednoj srednjoj školi u kojoj sam radio dulje vrijeme bila je normalna stvar učenicima masovno dijeliti negativne ocjene iz matematike, fizike i stranih jezika. Profesori koji su predavali te predmete opravdavali su se da učenici ništa ne rade, ne uče pa im zato moraju davati i zaključivati na kraju nastavne godine negativne ocjene. Njima je to dobro došlo! Zašto? Dio učenika s negativnim ocjenama išao je na privatne instrukcije bilo kod profesora koji im je dao negativne ocjene iz svog predmeta ili kod nekog drugog profesora koji je predavao taj predmet. Nije li to za svaku osudu da neki profesori nisu bili u stanju naučiti đake osnovne stvari iz svog predmeta u školi, za vrijeme redovne nastave i za redovnu državnu plaću, ali kad su im učenici dolazili u kuće i stanove na privatne instrukcije i platili ( što u novcu, što u naturi) ono što je red da se plati, onda su ti učenici naučili gradivo i zaslužili prolazne ocjene iz tih predmeta kod tih veoma poštenih profesora!
Dobar dio tih profesora bio je stranački organiziran, poznavali su se s gradonačelnikom i drugim važnim ljudima u gradu i tko je njima što mogao? Vjerujem da je takvih stvari bilo i drugdje, a ne samo u tom gradu, a vjerojatno takvih učitelja i profesora ima i danas. Za đake koji nisu naučili gradivo mogla se organizirati dopunska nastava u školi, ali tada neki profesori ne bi mogli zarađivati na privatnim instrukcijama, gdje su mlatili mnogo veće novce nego što bi dobili da su držali dopunsku nastavu!
Tim profesorima nikako nije bilo jasno da neki učenici dobivaju negativne ocjene iz povijesti i geografije kod mene, pa su mi to zamjerali kao razrednici. Kako to da ja u njihovim razredima, njihovim učenicima dijelim negativne ocjene iz svojih predmeta? Takve su kritike u zbornici doživljavali i drugi profesori i profesorice te škole koji se nisu bavili privatnim instrukcijama ili iz nekog razloga nisu bili po volji tim snalažljivim i poduzetnim muljatorima.
Većina profesora i profesorica u toj školi tražili su od učenika da nauče neke osnovne stvari iz gradiva za prolaznu ocjenu, a učenici koji su se potrudili i naučili više nastavnog gradiva mogli su lako dobiti više ocjene. Na žalost, u tom se žitu našlo i kukolja koji je morao zaraditi sa strane, ne platiti porez na tu dodatnu zaradu i još kukati kako je njima teško, male su im plaće, kad će ta povišica, regres i božićnica? Ravnatelji te škole? Oni su i sami bili uključeni u igre oko privatnih instrukcija pa su podržavali pokvarene kolege, koji su samim time bili još hrabriji i bezobzirniji! Kakav je moral tih profesora i kakvo odgojno djelovanje oni imaju na mladež, zapitajte se, dragi čitatelji! Da li je njima uopće mjesto u školstvu?
Iznajmljivanje sportske dvorane i neplaćeni PDV!
U toj školi ravnatelj koji je vodio školu krajem 1990-ih bio je prava dobričina. Škola ima sportsku dvoranu koja se navečer, nakon nastave davala na korištenje ekipama različitih poduzeća i institucija iz tog grada. Dečki iz tih ekipa su u slobodno vrijeme tamo uglavnom igrali nogomet. Najam sportske dvorane se naplaćuje ili bi se trebao naplaćivati!
Taj ravnatelj podnio je ostavku početkom 2000. godine, a na njegovo mjesto došao je v. d. ravnatelj, nazovimo ga Petar. U proljeće 2000. na jednoj od sjednica Nastavničkog vijeća Petar je obavijestio kolektiv da je Škola dobila račun u iznosu od 50 tisuća kuna ( danas bi to bilo oko 6 636 eura). Bio je to porez za iznajmljivanje sportske dvorane. Taj iznos Škola je trebala platiti, iako prema Petrovim riječima Škola nije ništa zaradila. Što je kasnije bilo s tim računom? Vjerojatno je pao u zastaru i nije plaćen.
Kako to da Škola nije ništa zaradila? Možda bivši ravnatelj nije naplaćivao najam sportske dvorane, a možda su poduzeća i državne institucije čije su ekipe dolazile igrati nogomet platile direktno ravnatelju, pa je on taj novac uzeo sebi. Nikad nećemo saznati! Bitno je da se zna kako je Škola kao poduzeće na račun od 50 tisuća kuna, što je bio PDV od 22% trebala zaraditi nekih 260 tisuća kuna ili oko 34 508 eura, što baš i nije mali iznos za jednu školu u provinciji. Koliko je bilo takvih škola u proteklih 30 i više godina gdje se nešto iznajmljivalo, a da škole nisu imale koristi od toga?
Nažalost, mediji i policija više se bave velikim kriminalom u kojem su pokradeni silni milijuni i milijarde, dok ovo što se zamrači po školama je možda njima sitni iznos. Ipak, ako se nekoga globi na licu mjesta od strane prometne policije s 100-200 eura samo zato što je dodao gas i prekoračio dopuštenu brzinu vožnje, ne bi li na isti način trebalo tretirati i kriminal u školstvu, bez obzira što se tu ne radi o pokradenim milijunima i milijardama?
Iako su u pitanju mnogo manji novčani iznosi od kriminala u gospodarstvu, činjenica je da pokvareni učitelji i profesori štetno moralno djeluju na mladež, koja se od njih može naučiti mitu i korupciji već u djetinjstvu i mladosti. Moralno kvariti mladež trebao bi biti zločin zbog kojeg bi se ostajalo bez posla! Nisu samo droga i pornografija ono što kvari mladež, to su također i oni prosvjetari koji očekuju da im učenici nešto donesu kako bi zauzvrat dobili prolazne ili više ocjene! Nažalost, o toj problematici u javnosti se malo govori, a oni koji su uključeni u taj mutan posao također šute i dodatno zarađuju.
Opet ističem, gdje je veći broj učenika s negativnim ocjenama može se organizirati dopunska nastava u školi, pa da učenici na legalan i besplatan način dobiju dodatnu poduku, a ne da njihovi roditelji plaćaju skupe privatne instrukcije!
