Kako istjerati nastavnika iz neke škole? Psihičko zlostavljanje na radnom mjestu

Među zaposlenicima u bilo kojem kolektivu nađe se onih koji se vole i koji se ne vole. Prijateljstva i suparništva normalna su među ljudima, kako u obiteljima tako i na poslu. U ovom članku pisat ću kako neki nastavnici mogu postati žrtve maltretiranja na radnom mjestu jer se nekome ne sviđaju. Bilo je već vijesti u medijima kako je neki nastavnik u tamo nekoj školi dobio otkaz kako bi ravnatelj zaposlio svog prijatelja ili rođaka. U nekim školama pojedini nastavnici radili su na određeno vrijeme i nisu mogli dobiti stalan posao jer su ravnatelj ili ravnateljica škole čuvali to radno mjesto za nekoga tko je njima bio po volji. Dakle, taj zaposlenik bio je samo privremeno rješenje. Neki ravnatelji škola zaposlili bi nekoga na određeno vrijeme i godinama su ga držali na poslu na određeno, nikako da mu daju stalan posao. Zašto? Zato što su sebi čuvali radno mjesto u nastavi, kad jednog dana više ne budu ravnatelji. Nastavnici koji bi izrazili svoj protest na neku nepravdu koja im se događala lako su mogli postati meta napada dragih kolega i kolegica. Zamjeriš se ravnatelju ili ravnateljici škole, a možda i nekom drugom utjecajnom nastavniku u školi i ubrzo možeš postati „crna ovca“ u kolektivu!

Maltretiranja pojedinih nastavnika od strane ravnatelja i kolega

Nastavnik ili nastavnica koji nisu omiljeni među kolegama doživljavat će od njih prigovore u stilu „kasniš na nastavu,“ „vičeš na učenike,“ „dijeliš im negativne ocjene, oni se žale na tebe.“ Malo je nastavnika koji nekad nisu koju minutu zakasnili na školski sat ili nisu povisili glas na učenike ako ih nisu slušali. Davati učenicima negativne ocjene ako nisu naučili nastavno gradivo ili nisu izvršili neki drugi zadatak ( na primjer napisali domaću zadaću) dužnost je nastavnika. Prigovarati nekome što radi svoj posao ili što je napravio nešto što rade i drugi nastavnici doista nije korektno, pogotovo ako se to ponavlja dulje vrijeme! Nastavnici koje se kritizira osjećaju se povrijeđeno, pogotovo kada vide kako se drugim nastavnicima iste stvari toleriraju.

U svakom kolektivu nađe se netko tko je “crna ovca,” pa se tako nešto može dogoditi i u nekim školama. Ismijavanje nevoljenih kolega i podmetanja u stilu “on svoj posao ne radi kako treba,” “on ne zna predavati,” “učenici se žale na njega,” “učenici ga ne vole” i slično mogu dovesti do toga da neki nastavnici izgube motivaciju za rad u školi. Ako i ostanu raditi u školi, zbog verbalnog nasilja kolega i stresa koji iz toga proizlazi njihovo zdravlje će s vremenom biti narušeno, a samim tim i njihova sposobnost za rad!

Nevoljeni nastavnik ili nastavnica mogu biti kritizirani i na sjednicama Nastavničkog vijeća, kada se skupe sve kolege da bi se raspravile neke stvari. Biti javno prozvan na takvom skupu jako je neugodno, pogotovo ako prozvani nastavnik nije kriv ili je radio nešto što rade i drugi zaposlenici a njih se ne proziva zbog toga.

Ravnatelj škole kao i školski pedagog ili psiholog mogu nastavnika pozvati na razgovor u svoj ured i prigovarati mu da kasni na nastavu, dijeli mnogo negativnih ocjena ( iako neki drugi nastavnici dijele i više negativnih ocjena od prozivanog nastavnika), učenici i njihovi roditelji žale se na njegov rad i tome slično. Prozivani nastavnik s vremenom će izgubiti motivaciju za rad pa će njegove „greške“ biti još i veće u očima šefova i kolega! Nikakvo čudo što su možda neki nastavnici napustili školu i otišli raditi u neku drugu školu ili su školstvo zamijenili nekom drugom profesijom. Nisu samo učenici ti koji znaju biti zločesti prema nastavnicima, već i pojedini dragi kolege i kolegice. Uostalom, u svakoj grupi ljudi ima netko tko je „dežurni krivac.“ Nikakvo čudo ako „dežurni krivci“ postoje i po školama među nastavnicima.

Maltretiranje pojedinih nastavnika od strane učenika

U svakom razredu nađe se pokoji zločesti učenik koji provocira ovog ili onog nastavnika. Dovoljno je da razrednici počnu skupljati izjave učenika o nekom nastavniku kao „dokaz“ da kolega ne radi svoj posao kako treba. U svrhu blaćenja nevoljenog kolege mogu se skupljati i izjave nezadovoljnih roditelja kao dokazni materijal. Prosječan nastavnik ili nastavnica predaju svoje predmet ili predmete u 10-ak razreda za punu radnu normu. Deset razreda s po 30-ak učenika znači da jedan nastavnik u prosjeku radi s oko 300 učenika. Među njima će se svakako naći barem deset onih koji nisu zadovoljni s nekim nastavnikom samo zato jer im je nešto prigovorio ili dao negativnu ocjenu koju su vrlo vjerojatno i zaslužili.

Nastavnik koji nema podršku kolektiva iz bilo kojeg razloga lako može postati meta napada zločestih učenika. Oni će tom nastavniku dobacivati kojekakve uvredljive primjedbe, davati pogrdne nadimke, pa čak i prijetiti mu se. Takvo ponašanje može proći nekažnjeno ili tek s blagim sankcijama prema zločestim učenicima u obliku opomena od strane njihovih razrednika, jer ostali nastavnici u kolektivu zajedno s ravnateljem škole mogu zauzeti stav “kolega ne radi svoj posao kako treba i sam je kriv za probleme u kojima se nalazi.” Na taj način, žrtva postaje  problem!

Prema tome, nije teško dovesti u pitanje rad i stručnost bilo kojeg nastavnika, pa i onog najboljeg. Ne samo što se čovjeku zagorčava život u zbornici među kolegama već mu život i rad u školi mogu itekako zagorčati i pojedini učenici, pa i cijeli razredi. Ako vide da im razrednik i neki drugi nastavnici pružaju podršku, pojedini učenici mogu slobodno ismijavati nekog nastavnika, davati mu ružne nadimke i činiti razne nepodopštine. U očima kolega, nevoljeni nastavnik bit će kriv za sve što mu se događa. On neće biti žrtva, već problem!

Dolazak prosvjetne inspekcije ili školskog nadzornika u kontrolu

Svakako najneugodnija stvar koja se može dogoditi bilo kojem nastavniku je da mu dođe u kontrolu prosvjetna inspekcija ili školski nadzornik koji će temeljito provjeriti njegov rad. Čuo sam priče od kolega iz drugih škola kako je bilo slučajeva da su od tri ili četiri profesora koji su u nekoj školi predavali jedan predmet ( na primjer hrvatski jezik ili matematiku) prosvjetni inspektori ili školski nadzornici temeljito provjeravali rad samo jednog od tih nastavnika, dok ostale nastavnike za taj predmet nisu ni pogledali. Što je takav nadzor ako ne pritisak na tog nastavnika ili nastavnicu koji moraju u detalje objašnjavati svoj rad?

Prosvjetni inspektor ( stariji muškarac) kaže mladom nastavniku:”Kolega, našao sam dosta grešaka u vašem radu!”
Mladi nastavnik odgovara:”Nikakvo čudo! Tko radi taj i griješi! Bilo bi dobro da provjerite i rad mojih starijih kolega. Koliko biste tek grešaka našli u njihovu radu!”
Prosvjetni inspektor odgovara:”Sada razgovaramo o vama i vašem radu!”
Mladi nastavnik na to kaže:”Naravno da razgovaramo o meni, kako ne bismo morali razgovarati o nekim drugim nastavnicima koji rade i veće greške nego ja!”

Inspektori i nadzornici lako će naći greške i nepravilnosti u nečijem radu i sastaviti izvještaj na temelju kojega netko može čak ostati i bez posla! Prije mnogo godina bio sam na jednom seminaru prosvjetnih djelatnika gdje je jedan savjetnik za školstvo držao predavanje. Između ostaloga, pročitao je dva izvještaja koja je sastavio o radu dvoje nastavnika kojima je bio u kontroli. O prvom nastavniku sastavio je izvještaj pun pohvala, dok je drugi izvještaj bio o nastavniku koja je radio dulji niz godina u školi. Za njega je napisao da ne zna osnovne pojmove iz svoje struke, da ne zna napisati plan ploče ( čine ga najvažniji pojmovi iz nastavnog gradiva koje se obrađuje na školskom satu) te je čak tog nastavnika poslao na pregled kod psihijatra da se utvrdi je li on i dalje sposoban za rad u školi! Dakle, neki nastavnik radi desetljećima u školi i onda dođe netko u kontrolu i takoreći proglasi ga neukim za rad u školi ( jer ne zna osnovne pojmove iz svoje struke) pa čak i potencijalno ludim ( jer dotični nastavnik treba otići kod psihijatra na pregled). Da bi izbjegli neugodnosti od strane kolega, učenika i prosvjetne inspekcije dio nastavnika pošto-poto želi biti u prijateljskom odnosu s ravnateljem ili ravnateljicom škole. Mogli bismo za njih reći da su ulizice, ali oni vjerojatno ne misle tako. Bitno je olakšati si život na radnom mjestu koliko je to god više moguće!

Zaključak

Nikakvo čudo da se mnogi nastavnici osjećaju ugroženo, s pravom se boje učenika i njihovih roditelja. Njihove pritužbe na račun pojedinih nastavnika mogu biti dokazni materijal na temelju kojeg će netko od njih možda ostati i bez posla! Ako i zadrži posao, prozivani nastavnik ili nastavnica imat će jako težak život u školi, pun stresa jer će biti obilježeni i od strane svojih kolega koji se neće baš žuriti da im pomognu. Zbog toga je najbolje svim učenicima podijeliti ocjene kakve traže pa se neće buniti ni tužakati nastavnika koji im ugađa! Tako barem misli dio nastavnika. Na taj način oni čuvaju radno mjesto, ali  učenici koji su zločesti, oni će biti i dalje zločesti prema nastavnicima i raditi kojekakve nepodopštine i iduće školske godine, u idućem razredu!

Stres na radnom mjestu u školi možda je i glavni razlog zašto mnogi nastavnici ne žele raditi u školi, već biraju neki drugi posao, a svakako je jedan od važnijih razloga zašto neki nastavnici odlaze u prijevremenu mirovinu. Stres na poslu i narušeno zdravlje svakako utječu na radnu sposobnost. Nije lako nekome tko je u kasnim 50-ima ili u ranim 60-ima raditi s učenicima koji su tri ili četiri puta mlađi od njih. Osim toga, kritike pojedinih kolega i njihova podmetanja itekako utječu na nezadovoljstvo pojedinih nastavnika, zbog čega će neki od njih s vremenom napustiti školu i potražiti neki drugi posao. To je prilika ravnatelju škole da dovede nekog svog kandidata da radi i zaradi plaću u državnoj službi! Je li taj kandidat stručan za rad u školi te koliko će učenici od njega naučiti nastavnog gradiva, to je već druga stvar!

Kako to izgleda u nekim školama što se tiče međuljudskih odnosa u kolektivu te drugih problema koji se javljaju u školi dobro opisuje drama „Zbornica“ iz 2021. Preporučujem da je pogledate, pa će vam biti jasnije neke stvari vezane za život i rad u školi!

Nastavite čitati: