Pedagoške mjere u osnovnom školstvu
Prema „Pravilniku o kriterijima za izricanje pedagoških mjera“ te mjere u osnovnom školstvu su opomena, ukor, strogi ukor i preseljenje u drugu školu. Pedagoške mjere izriču se zbog povrede dužnosti, neispunjavanja obveza, nasilničkog ponašanja i drugih oblika neprimjerenih ponašanja.1
Cilj je odgojnih mjera da spriječe loše ponašanje učenika. Oni učenici koji dobiju neku od pedagoških mjera trebali bi zahvaljujući tim mjerama biti potaknuti na promjenu svog ponašanja nabolje. Ipak, nastavnici u osnovnim školama susreću se s brojnim problemima što se tiče discipline učenika. Zašto? Ponajprije zbog toga što su pedagoške mjere u prvom redu moralne prirode. To znači da bi učenici koji dobiju opomenu ili ukor zbog lošeg ponašanja trebali osjećati sram i nelagodu te razmisliti o svom ponašanju. Nažalost, zbog moralne krize u kojem se nalazi naše društvo u kojem se često puta ne poštuju autoriteti kao što su roditelji i nastavnici, imamo situacije u kojima su zločesti učenici „face“ i „junaci“ ne samo u vlastitim očima, već i u očima jednog dijela razreda u kojem se nalaze.
Napraviti ispad i naljutiti nekog nastavnika dijelu učenika je zabavno, a oni učenici koji ljute nastavnike svojim ponašanjem postaju „junaci.“ Žalosno, ali istinito! Razrednici dotičnih učenika dužni su roditelje učenika obavijestiti o ponašanju njihove djece u školi. Danas ima i takvih roditelja koji otvoreno brane svoju djecu bez obzira što radili u školi. Takvi roditelji će krivnju za bilo koji ispad prebaciti na nekog nastavnika, a moguće je i da cijela škola bude kriva, dok je njihovo dijete dobro i drago bez obzira kako se ponašalo u školi.
Ono što je svakako manjkavo u vezi pedagoških mjera u osnovnom školstvu je činjenica da opomena, ukor i strogi ukor vrijede samo za tekuću školsku godinu. Učenik tako može dobiti strogi ukor nekih mjesec ili dva dana pred kraj nastave. Onda se takvi učenici znaju primiriti i praviti se dobri. Oni će naučiti nešto nastavnog gradiva kako bi dobili pozitivne ocjene na kraju drugog polugodišta, a naći će se i pokoji nastavnik koji će im možda i pokloniti prolaznu ocjenu ( dovoljan, 2).
Početkom iduće školske godine pedagoška mjera strogog ukora automatski se ukida i takvi učenici mogu krenuti sa svojim lošim i neprihvatljivim ponašanjem ispočetka i na taj način tijekom svih osam godina osnovnog školovanja mogu praviti nered u razredu, maltretirati vršnjake, biti drski prema nastavnicima sve tamo dok ne dobiju pedagošku mjeru strogog ukora. Zatim se ti učenici mogu primiriti, dobiti pozitivne ocjene iz svih predmeta i iduće školske godine nastaviti s lošim ponašanjem. Postavljam pitanje: zašto se pedagoške mjere opomene, ukora i strogog ukora ne bi prenijele i u iduću školsku godinu?
Ako pedagoška mjera preseljenja učenika u drugu školu vrijedi do kraja njegova osnovnoškolskog obrazovanja, zašto se onda i ove druge, blaže pedagoške mjere ne bi prenijele u iduću školsku godinu? Ako bi neki učenik doista promijenio svoje ponašanje nabolje, sve te pedagoške mjere mogle bi mu se ukinuti ili ublažiti. To znači da učenik koji je dobio mjeru ukora, nakon određenog vremena ta bi mu se mjera mogla ukinuti i smanjiti na pedagošku mjeru opomene.
Pedagoška mjera preseljenja učenika iz jedne osnovne škole u drugu „najteža“ je pedagoška mjera u osnovnom školstvu. Ispada da se učenika ne može izbaciti iz škole bez obzira što napravio, već ga se samo može preseliti u drugu školu po principu „brigo moja, prijeđi na drugoga!“ Neka se neki drugi nastavnici s njim gnjave i tjeraju ga u red! Taj učenik onda dobiva ne samo mogućnost obrazovanja već i mogućnost pravljenja nereda i maltretiranja drugih učenika i nastavnika u nekoj drugoj osnovnoj školi!
Međutim, što ako se njegovi roditelji požale nadležnom Ministarstvu i prosvjetnoj inspekciji na tu odluku o preseljenju u drugu školu? Onda će nadležno Ministarstvo i prosvjetna inspekcija pitati školu za mišljenje, pa će se cijeli taj proces preseljenja u drugu školu razvući, pa je moguće da u međuvremenu završi jedna i započne druga školska godina. Ako je učenik u međuvremenu završio razred, to jest ako ima pozitivne ocjene iz svih predmeta i želi ostati u toj školi, moguće je da nadležno Ministarstvo i prosvjetna inspekcija uvaže njegovu želju i želju njegovih roditelja za ostankom u toj školi!
Čak i ako učenik bude prebačen u drugu osnovnu školu i ta mjera preseljenja u drugu školu bude vrijedila do kraja njegova osnovnoškolskog obrazovanja, nema garancije da dotični učenik neće s vremena na vrijeme napraviti neki ispad. U međuvremenu, njegovi roditelji i sam učenik imaju se pravo žaliti na ponašanje bilo kojeg nastavnika kao i na ocjene koje daju tom učeniku. Da ne bi bili na udaru prosvjetne inspekcije, nastavnici će uglavnom takvom učeniku zaključiti pozitivne ocjene iz svojih predmeta pa će on sav sretan uspješno završiti svoje osnovnoškolsko obrazovanje i moći će se upisati u neku srednju školu gdje će vrlo vjerojatno nastaviti sa svojim neprimjerenim ponašanjem! Uostalom, zašto se mijenjati ako te ljudi prihvaćaju takvog kakav jesi? Malo učiš, malo se zezaš u školi, ponekad napraviš neki ispad i na kraju svi te se boje i gledaju da ti se ne zamjere! Ako ti se neki nastavnik ne sviđa, lijepo ga redom tuži svom razredniku, školskom pedagogu ili psihologu te ravnatelju, a ako bude potrebno, roditelji od učenika uvijek se mogu požaliti nadležnom Ministarstvu i prosvjetnoj inspekciji tako da će takav učenik vrlo vjerojatno na kraju školske godine imati pozitivne ocjene iz svih školskih predmeta i „uspješno“ će završiti taj razred i upisati se u idući razred osnovnoškolskog obrazovanja! Na taj način ( malo učenja, malo zezanja, pokoji ispad) takvi učenici „uspješno“ završe osnovnu školu, nakon čega se upišu u neku srednju školu i uglavnom nastavljaju sa svojim problematičnim ponašanjem! Koga briga što druga djeca i nastavnici pate pored njih? Zločesti dečki ( engleski „bad guys“) prolaze ponekad bolje od onih dobrih ( engleski „good guys“)!
Pedagoške mjere u srednjem školstvu
Prema „Pravilniku o kriterijima za izricanje pedagoških mjera“ pedagoške mjere u srednjem školstvu su opomena, ukor, opomena pred isključenje i isključenje iz srednje škole. I ovdje zločesti učenici baš se ne srame kad dobiju mjeru opomene ili ukora. Neki od tih učenika idu dalje do opomene pred isključenje, a onda se malo primire, tamo negdje mjesec ili dva do kraja nastave u tekućoj školskoj godini. Onda su svi sretni jer su ti učenici mirni i pedagoške mjere su kao urodile plodom! Možeš misliti! Takvi učenici obično nauče nešto nastavnog gradiva, dobiju prolazne ocjene na kraju drugog polugodišta, a neki od njih idu i na popravne ispite iz određenih predmeta, pa na popravnim ispitima dobiju pozitivne ocjene i uspješno upišu idući razred srednje škole. Početkom nove školske godine sve se pedagoške mjere, pa i mjera opomene pred isključenje automatski ukidaju, pa zločesti učenici mogu krenuti ispočetka u novoj školskoj godini! Oni opet mogu gnjaviti svoje vršnjake, biti drski prema profesorima, tu i tamo napraviti neku scenu u školi ili izvan nje!
Ti se učenici uvijek mogu požaliti svom razredniku, školskom pedagogu ili psihologu, pa i ravnatelju škole na ponašanje nekih profesora koji im se ne sviđaju. Ako treba, roditelji takvih učenika žalit će se nadležnom Ministarstvu i prosvjetnoj inspekciji dok ne dobiju ono što žele, a to je obično da njihovo dijete završi tekuću školsku godinu i uspješno se upiše u idući razred srednje škole, bez obzira kako se njihovo dijete ponašalo u školi te koliko je školskog gradiva naučilo!
Ako neki učenik dobije mjeru isključenja iz srednje škole, njegovi roditelji se mogu žaliti nadležnom Ministarstvu i prosvjetnoj inspekciji na tu odluku Škole. Dok prosvjetne vlasti razmotre njihovu žalbu mogu proći mjeseci, u međuvremenu će završiti jedna i započeti iduća školska godina. Ako je dotični učenik dobio pozitivne ocjene iz svih predmeta i želi ostati i dalje u školi, postoji mogućnost da će Ministarstvo i prosvjetna inspekcija uvažiti njegovu zamolbu i izaći mu u susret! Na taj način, ništa od njegova isključenja iz srednje škole!
Dotični učenik ne gnjavi nikoga iz nadležnog Ministarstva ni iz prosvjetne inspekcije, pa neka i dalje ostane u toj školi. To što će druga djeca u tom razredu trpjeti zbog njega, kao i profesori koji predaju u tom razredu, tja, što ćeš! Život je takav!
Zaključak
U cijeloj priči oko pedagoških mjera najvažniju ulogu imaju roditelji od učenika. Ako roditelji shvate ozbiljno situaciju i poduzmu mjere doma kako bi njihovo dijete više učilo, manje izostajalo s nastave te da prestane praviti probleme u školi, velika je vjerojatnost da će se taj učenik ili učenica popraviti! Međutim, ako roditelji stanu u obranu svog djeteta u stilu „naše dijete je dobro, nastavnici i škola ne valjaju“ to će dijete vrlo vjerojatno nastaviti sa svojim lošim vladanjem! Teško onda dobrim učenicima u tom razredu, kao i nastavnicima koji u tom razredu predaju svoje predmete! Situacija je naročito loša u onim razredima gdje ima po nekoliko takvih problematičnih učenika koji se mogu i „udružiti“ i zajedničkim snagama praviti nered! Tko će biti kriv za taj nered? Ne ti problematični učenici, već razrednik tog razreda, ostali nastavnici koji predaju u tom razredu, a moguće je da ispadne kriva i škola u cjelini jer kao „niste odradili svoj posao kako treba!“
Uz takav stav da su krivi nastavnici, a ne problematični učenici i pojedini roditelji koji brane takvu djecu, nikakvo čudo da pedagoške mjere u osnovnim i srednjim školama baš i nemaju učinak kakav bi trebale imati. Zbog toga, sve je više ispada po školama, ali škole takve ispade kriju radi svog ugleda! Ako neki ispad izbije u javnost, vrlo vjerojatno će biti krivi nastavnici te škole, a posebno ravnatelj ili ravnateljica dotične škole! Zbog toga, oni nastoje sakriti takve ispade radi svog ugleda, kao i zbog ugleda škole! Žalosno, ali istinito!
- Upišite u Google tražilicu riječi „pedagoške mjere u osnovnoj školi,“ a zatim kliknite na poveznicu „Pravilnik o kriterijima za izricanje pedagoških mjera“ na prve dvije web stranice koje se pokažu, a to su narodne-novine.nn.hr i zakon.hr. Pedagoške mjere u osnovnom i srednjem školstvu te za što se izriču nalaze se u članku 1. „Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera.“ ↩︎
