Grbovi Hrvatske, Slavonije i Dalmacije tijekom povijesti
Hrvatska kraljevina, baš kao i kraljevine Slavonija i Dalmacija imale su svoje zastave i grbove. Sva tri grba nalaze se na krovu crkve svetog Marka na Gornjem gradu u Zagrebu koja je smještena blizu zgrade Hrvatskog Sabora. Grbovi su tako raspoređeni da je hrvatski grb s bijelo-crvenim kockama na lijevoj strani, desno je povijesni grb Dalmacije ( tri lavlje glave na plavom polju) a ispod ta dva grba nalazi se grb Slavonije. Osim grbova triju povijesnih kraljevina, na krovu crkve svetog Marka nalazi se i grb grada Zagreba. Svi grbovi napravljeni su od crijepa u boji što se vidi na prvoj slici ( preuzeta iz galerije slika sa web stranice hr.wikipedia.org, članak pod naslovom „Crkva sv. Marka u Zagrebu“).
Postanak prve hrvatske trobojnice 1848. godine
U povijesti Hrvatske godina 1848. ostala je zapamćena kao godina kada su se Hrvati s oružjem u ruci pod vodstvom bana Jelačića suprotstavili nastojanjima da se stvori Velika Mađarska od Karpata do Jadrana u čijem sastavu bi bile i hrvatske zemlje. U sklopu priprema za rat protiv Mađara nastala je i prva hrvatska trobojnica crven-bijeli- plavi s prugama u vodoravnom smjeru. Od crvene i bijele boje na grbu hrvatske kraljevine, plave boje na grbu Dalmacije te plavo-bijele boje na grbu Slavonije nastala je nacionalna hrvatska zastava koja se u nepromijenjenom slijedu boja ( crvena-bijela-plava) koristi do današnjeg dana. Trobojnica je bila korištena i pri svečanom ustoličenju Josipa Jelačića za bana Hrvatske i Slavonije u Zagrebu 5. lipnja 1848. Na bijelom polju trobojnice u sredini nalaze se grbovi Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s krunom iznad njih kao što možete vidjeti na drugoj slici koja je preuzeta također sa stranice hr.wikipedia.org pod naslovom „Zastava Republike Hrvatske,“ podnaslov „Povijesne hrvatske zastave.“
Hrvatska zastava u drugoj polovici 19. stoljeća i tijekom 20. stoljeća
Nakon sloma mađarske revolucije 1849. Franjo Josip kao vladar tadašnje Habsburške Monarhije odlučio je obuzdati nacionalne pokrete u zemljama Monarhije pa je vladao apsolutistički. Između ostaloga, zabranio je i korištenje nacionalnih zastava. Stoga je 10. rujna 1852. bila zabranjena i upotreba hrvatske trobojnice. Smjele su se koristiti zastave pojedinih zemalja Monarhije, takozvane dvobojnice. To znači da su se smjele i dalje koristiti hrvatska i slavonska zastava.
Zbog sve većeg bunta Mađara i ostalih naroda Monarhije Franjo Josip bio je prisiljen 1860. ukinuti apsolutizam i opet uvesti određene promjene. Tada je dopustio korištenje hrvatske trobojnice i ostalih nacionalnih zastava u zemljama Monarhije. Tijekom 1860-ih godina bivao je sve veći otpor vladarevu apsolutizmu i njegovoj politici vladanja iz jednog središta ( Beča) bez da išta pita sabore zemalja Monarhije ( kao što su bili Hrvatski Sabor, sabori Češke i Ugarske te drugih zemalja Monarhije). S obzirom na duboku gospodarsku i političku krizu koja je tada potresala državu, Franjo Josip na kraju je pristao nagoditi se sa svojim najvećim protivnicima- Mađarima. Stoga je 1867. sklopio s njima Austro-ugarsku nagodbu prema kojoj su Austrijanci i Mađari dobili prevlast nad ostalim narodima Monarhije.
Godinu dana nakon Austro-ugarske nagodbe sklopljena je i Hrvatsko-ugarska nagodba ( 1868.). Po toj nagodbi kraljevine Hrvatska i Slavonija sačuvale su određeni stupanj političke autonomije prema kraljevini Ugarskoj i Mađarima te su te dvije kraljevine imale pravo na svoj vlastiti službeni jezik ( hrvatski) kao i pravo na svoje zastave i grbove, na svog bana i sabor.
U skladu s Nagodbom, Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija dobila je svoju zastavu i grb. Crveno-bijelo-plava zastava imala je u sredini grb Trojedne Kraljevine što se može vidjeti na trećoj slici koja je preuzeta isto sa stranice hr.wikipedia.org, članak pod naslovom „Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija“). Grb se sastojao od tri spojena grba ( hrvatski, dalmatinski i slavonski) iznad kojih se nalazila kraljevska kruna. Takva zastava i grb Trojedne Kraljevine potrajat će sve do sloma Austro-Ugarske 1918. godine.
Nakon propasti Austro-Ugarske Hrvatska se našla politički najprije kratkotrajno u Državi Slovenaca, Hrvata i Srba ( Država SHS), zatim u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca koja će se kasnije nazvati Kraljevinom Jugoslavijom. Nakon propasti Kraljevine Jugoslavije 1941. Postojala je iduće četiri godine ustaška Nezavisna Država Hrvatska, da bi slomom fašizma i nacizma 1945. bila uspostavljena socijalistička Hrvatska u sklopu socijalističke jugoslavenske federacije pod vodstvom komunista na čelu s Josipom Brozom Titom.
Sve to vrijeme Hrvatska je zadržala svoju trobojnicu u standardnim bojama ( crven-bijeli-plavi) s vodoravnim prugama ali su pojedine stranke i pokreti poput Hrvatske Seljačke Stranke, ustaša i hrvatskih partizana stavljali na trobojnicu svoje simbole. Pregled hrvatskih zastava tijekom 20. stoljeća možete vidjeti na stranici hr.wikipedia.org, članak pod naslovom „Zastava Republike Hrvatske,“podnaslov „Popis povijesnih zastava.“ U tom popisu nalaze se i hrvatske zastave iz 19. stoljeća.
Današnja zastava Republike Hrvatske službeno je usvojena 21. prosinca 1990. godine. Kao što je poznato, osim tri vodoravna polja u bojama crven-bijeli-plavi u sredini zastave je hrvatski grb s prvim crvenim poljem a iznad njega se nalazi pet manjih povijesnih grbova pojedinih hrvatskih zemalja.
