Sjednice Nastavničkog vijeća održavaju se s vremena na vrijeme u srednjim školama. Nastavničko vijeće srednje škole čine svi profesori i ostali nastavnici ( stručni suradnici) koji su uključeni u odgojno-obrazovni rad s učenicima te škole. Na sjednicama Nastavničkog vijeća raspravlja se o važnim pitanjima koja se tiču života i rada u školi. Sličnu ulogu u osnovnim školama ima Učiteljsko vijeće.
Sjednice Nastavničkog vijeća
U školama u kojima sam dosada radio obično je bilo nekoliko sjednica Nastavničkog vijeća tijekom školske godine. Na njima bi se dijelila zaduženja profesorima i ostalim nastavnicima, govorilo bi se o uspjehu učenika po pojedinim razredima i usmjerenjima, raspravljalo bi se o učenju i disciplini među učenicima, a ponekad bi se nekim učenicima izricale i odgojno-pedagoške mjere poput opomene pred isključenje iz škole. Nekad bi se na sjednicama govorilo i o stručnom usavršavanju nastavnika, o seminarima koji bi se organizirali za njih, kao i o nekim novim propisima i uredbama koje bi stizale na adresu škole od nadležnog Ministarstva.
Na tim sjednicama u pravilu ravnatelj odnosno ravnateljica škole bi imali glavnu riječ i oni bi govorili većinu vremena. Tu i tamo nešto bi rekli i voditelji smjena, školska psihologinja ili pedagoginja, pogotovo kad bi se govorilo o disciplini i učenju među učenicima. Ponekad bi se za riječ javili i drugi profesori i iznosili svoja mišljenja.
Rasprave o učenju i disciplini učenika kako u školi općenito tako i po pojedinim razredima znale su biti bez pravih rezultata. Raspravljalo bi se o slabom učenju i lošem ponašanju, tražila bi se rješenja, zaključak sjednice bio bi da treba poraditi više s učenicima i to bi bilo to! Disciplina i učenje ne bi se bitno popravili. Marljivi učenici bi i dalje učili, oni lijeni ne bi! Ravnatelji su znali kritizirati i profesore općenito zbog lošeg rada s učenicima, iako u pravilu nisu navodili imena. Samo bi rekli:“Neki profesori ne rade svoj posao kako treba, neki profesori nisu napravili ovo ili ono!“ Upravo zbog toga većini profesora i ostalih nastavnika bilo je najpametnije šutjeti jer nikad ne znaš što možeš reći, pa se opeći! Nekad čovjek rekne svoje mišljenje, pa mu to drugi ljudi uzmu za zlo. Zato je najbolje šutjeti, jer šutnja je zlato!
Odavanje poslovne tajne
Bilo je i buntovnika među profesorima, ali se nisu usudili reći na sjednicama Nastavničkog vijeća što misle o nekim stvarima, no zato su rado po gradu pričali priče. U jednoj od škola u kojima sam radio ravnateljica je bila toliko ljuta zbog te prakse da je na sjednici Nastavničkog vijeća održanoj krajem veljače 2006. izjavila da je poslovna tajna sve što se kaže na sjednicama Nastavničkog vijeća, pa s tim podacima ne bi trebalo ići u javnost. Stekao sam dojam da sve što se kaže na tim sjednicama, čak i glupe primjedbe i neostvarivi prijedlozi pojedinaca postaju poslovna tajna.
S druge strane, škola je javna ustanova, pa je i njezin rad javan. Javnost ima pravo znati što se događa u školi, jer je to ustanova od općeg interesa s obzirom da se tu obrazuju i odgajaju djeca koja su naša budućnost. Uostalom, čak i da profesori šute, učenici su ti koji će pričati svojim roditeljima i ostalim poznanicima što se događa u školi. Učenici ionako mnogo toga znaju o svojim nastavnicima, ne samo što rade na poslu već i o njihovu privatnom životu. O kome će se učenici interesirati ako ne o onima koji ih obrazuju i odgajaju?
Neke stvari svakako jesu poslovna tajna škole, ali ne treba svaku bedastoću koju netko provali na sjednici Nastavničkog vijeća odmah označiti kao „strogo povjerljivo!“
U sjećanju mi je ostalo da smo imali radnu subotu u toj školi. Nedostajalo nam je sati nastave u realizaciji, pa je ravnateljica proglasila radnu subotu prema rasporedu nastave od četvrtka, jer smo jedan četvrtak imali neradni dan zbog nekog praznika. Mi smo tu subotu odradili prema rasporedu od četvrtka. Kad je sindikalna povjerenica na idućoj sjednici Nastavničkog vijeća zatražila da dnevnica za tu radnu subotu bude 25% veća u skladu s Kolektivnim ugovorom gdje je pisalo da se rad subotom plaća 25% više, ravnateljica je mrtva-hladna izjavila da će radna subota biti plaćena kao i svaki drugi radni dan jer se radilo u subotu prema satnici od četvrtka! Mi subotom nismo radili, pa nije ni bilo satnice ( rasporeda sati nastave) za subotu. No, s obzirom da smo odradili nastavu prema satnici od četvrtka, taj se radni dan računao kao rad četvrtkom, bez obzira što smo radili u subotu! Tako je ravnateljica odlučila! I to je valjda bila poslovna tajna škole o kojoj se nije smjelo pričati po gradu.
