Među strancima koji su tijekom 19. stoljeća došli u Hrvatsku i dali svoj doprinos njezinu društveno-gospodarskom razvoju bili su i doseljenici iz Češke. Ovaj članak posvećen je trojici doseljenika iz Češke koji su se u drugoj polovici 19. stoljeća bavili gospodarskim projektima a živjeli su u Zagrebu, Križevcima i Osijeku.
Josip Ferdinand Devidé
Josip Ferdinand Devidé rođen je u Pragu 1826. godine. Tamo je završio Trgovačku akademiju. Doselivši u Zagreb obnašao je cijeli niz dužnosti. Bio je profesor i ravnatelj Trgovačke škole u Zagrebu, tajnik i potpredsjednik Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu, ravnatelj Opće zagrebačke štedionice i zalagaonice, predsjednik Društva čovječnosti i drugih gospodarskih i humanitarnih udruga. Devidé je bio organizator i poticatelj razvoja trgovačke i obrtničke struke i jedan od glavnih pokretača održavanja Prve gospodarske izložbe u Zagrebu 1864. kao i organizator sudjelovanja hrvatskih gospodarstvenika na međunarodnim izložbama u Londonu, Parizu, Beču i Trstu.[1]
U početku privremeni, a od 1862. stalni tajnik Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu ( kraće zvane Zagrebačka komora, opaska autora članka) Devide se posvetio gospodarskim projektima uz punu podršku zagrebačke privredne elite. Zagrebačka komora bila je tijekom 1860-ih godina promicatelj i zagovornik gospodarskih izložbi, osnivanja novčanih zavoda, gradnje željezničkih pruga, stručnog školovanja, regulacije riječnog prometa i poboljšanja kopnenog prometa. Komora se bavila i drugim važnim pitanjima poput zakona o lihvi i stečaju, obrtnim zakonima, izvoznim carinama i skupljanjem statističkih podataka.[2] U ovoj knjizi prezime Devidé piše se kao „Devide,“ pa sam ga i ja tako naveo.
Inicijativa J. F. Devidea za pokretanje Prve gospodarske izložbe u Zagrebu
Nakon što se vratio sa svjetske gospodarske izložbe u Londonu 1862., J. F. Devide na sjednici Zagrebačke komore održane 12. kolovoza 1862. godine izvijestio je o najzanimljivijim izlošcima te o sudjelovanju domaćih privrednika na toj izložbi. Tada je Devide zaključio kako je krajnje vrijeme da se „inim narodom, koji su vikli trojednu kraljevinu smatrati za zadnju, najsiromašniju i najneznatniju svih austrijskih zemalja, mora pokazati blago i snaga Hrvatske.“ Uzrok hrvatskom zaostajanju Devide nije vidio samo u objektivnim već i u subjektivnim okolnostima, konkretno u hrvatskoj letargiji ( mrtvilo, nepokretnost, tromost, opaska autora članka) i nespremnosti da se uhvati u koštac s razvijenim svijetom. Stoga je on smatrao da se „domaći sinovi moraju buditi iz duboka sna nehajstva i nepovjerenja u svoje sile.“ Pravi način za to je jedna domaća gospodarska izložba za koju treba „ozbiljna volja, kriepka, vatrena radinost.“[3]
Iz navedenog teksta vidi se kako je Trojedna Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija 1862. bila među najsiromašnijim zemljama Habsburške Monarhije koju su činile današnja Austrija, Mađarska, Češka, Slovačka, dio južne poljske oko Krakova, dio zapadne Ukrajine, Slovenija, Vojvodina i dio današnje Rumunjske. Republika Hrvatska, prema nekim ekonomskim pokazateljima danas je među najsiromašnijim zemljama Europske Unije. Prije su krivci za siromaštvo hrvatskog naroda bili stranci koji su vladali nad njim. Tko je danas kriv što Hrvatska zaostaje za razvijenim zemljama Srednje, Zapadne i Sjeverne Europe? Dijelom smo si svakako sami krivi. Koliko je društvene nepravde i kriminala u gospodarstvu bilo proteklih 30 i više godina u Hrvatskoj, nije čudo ako su ljudi izgubili vjeru u bolju budućnost i volju za radom. Žalosno je da se neke stvari u Hrvatskoj nikada ne mijenjaju, da se ova zemlja nekad kao i danas nalazi na začelju Europe po nekim kriterijima društveno-gospodarskog razvoja.
Prva gospodarska izložba u Zagrebu 1864.
Nakon opsežnih priprema izložbu je svečano otvorio ban Josip Šokčević 18. kolovoza 1864., na rođendan vladara Franje Josipa. Prvog dana izložbu je razgledalo oko tisuću posjetilaca, a nakon tri dana zabilježen je rekordan posjet od četiri tisuće ljudi.[4]
Nekome se ove brojke mogu činiti malima, ali treba znati da je u to vrijeme Zagreb imao mnogo manje stanovnika nego danas. Prema popisu stanovništva iz 1857. u Zagrebu je živjelo 16 657 stanovnika.[5] U okolici Zagreba tada je moglo živjeti 20-25 tisuća stanovnika. Prema tome, posjećenost zagrebačke izložbe bila je dobra.
Na gospodarskoj izložbi četiri tisuće izlagača predstavilo je svoje proizvode svrstane u 32 podrazreda, od poljoprivrednih i industrijskih do intelektualnih proizvoda. Najviše izlagača bilo je iz građanske Hrvatske i Slavonije te iz Vojne krajine, dok je iz Dalmacije sudjelovalo 99 izlagača. Bilo je prisutno i nekoliko stranih izlagača iz Beča, Praga, Pariza, Graza, Šopronja i Londona. Izlošci su bili u skladu s gospodarskom strukturom Hrvatske. Prema broju izložaka prednjačio je primarni sektor ( to jest djelatnosti poput poljoprivrede i šumarstva, opaska autora članka) a po važnosti izložaka Osijek je nadmašio Zagreb.[6]
Izložba je zatvorena 15. listopada 1864. Organizatori izložbe, a među njima i Josip Ferdinand Devide dobili su počasno građanstvo Zagreba. Ipak, slična izložba takve vrste nije održana sve do 1883. Priređivale su se manje izložbe na kojima su se predstavljali poljoprivredni i obrtnički proizvodi, kao što je bila vinska izložba 1880.[7] Zato su hrvatski poduzetnici bili prisutni na međunarodnim gospodarskim izložbama koje su se tijekom druge polovice 19. stoljeća održavale u Londonu, Beču, Parizu, Trstu i Budimpešti.[8] Čini se da je zagrebačkim i drugim hrvatskim poduzetnicima bilo lakše otići na međunarodne gospodarske izložbe s primjercima svojih proizvoda nego organizirati još jednu veliku domaću ili čak međunarodnu gospodarsku izložbu u Zagrebu. Nekim ljudima lakše je biti gost nego domaćin.
Prva gospodarska izložba u Zagrebu trajala je gotovo puna dva mjeseca, od 18. kolovoza do 15. listopada 1864. Ta izložba imala je veliko značenje ne samo za Zagreb, već i za Hrvatsku jer je ona označila početak budućeg Zagrebačkog velesajma.
Bez Josipa Ferdinanda Devidea možda te izložbe ne bi ni bilo ili bi bila održana mnogo kasnije. On je s pravom zaključio kako Trojedna Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija zaostaju gospodarski za drugim zemljama Habsburške Monarhije i Europe te je radio na razvoju hrvatskog gospodarstva dobar dio svog života. Devide je preminuo u Zagrebu 7. siječnja 1897. Ovaj Čeh svakako je zadužio Hrvatsku radeći na njezinu društveno-gospodarskom napretku.
Karel (Dragutin) Lambl
Lambl se rodio 3. siječnja 1823. u mjestu Letiny u Češkoj. Bio je stručnjak za poljoprivredu koji je na poziv đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera došao u Hrvatsku. Karel Lambl postao je predavač i prvi ravnatelj Kraljevskoga gospodarskog i šumarskog učilišta u Križevcima u razdoblju 1860.-1874. Ondje je, zajedno s Antunom Trummerom osnovao ampelografsku zbirku s više od 250 sorti vinove loze. Bio je urednik „Gospodarskoga lista“ 1866.-1867. godine, a objavljivao je i djela s različitim temama iz gospodarstva.[9]
Za vrijeme svog rada u Križevcima predavao je knjigovodstvo, gospodarsku upravu, živinogojstvo ( danas bi rekli uzgoj domaćih životinja, opaska autora članka), vinogradarstvo i voćarstvo. Po umirovljenju 1874. vratio se u Češku. Od 1875. radio je u Pragu na podizanju šećerane, a od 1882. kraj Ostellata ( grad u sjevernoj Italiji, opaska autora članka) radio je na melioraciji tla. Za vrijeme rada u Križevcima Lambl je završio sistematizaciju hrvatskoga nazivlja odlika vinove loze te osnovao prvi sortimentski vinograd u Hrvatskoj 1866. godine. Umro je u Ostellatu 26. travnja 1884.[10] Prema tome, vidimo da je Karel Lambl bio vrlo aktivan u svom poslu i nakon odlaska u mirovinu. Njegovo znanje iz poljoprivrede bilo je veliko i on nije žalio truda ni u kasnoj životnoj dobi.
Josip Posner
Početkom 1850-ih godina u Habsburškoj Monarhiji osnivaju se trgovačko-obrtničke komore koje su trebale poticati razvoj gospodarstva. Trgovačko-obrtnička komora za Slavoniju ili kraće zvana Osječka komora osnovana je u Osijeku 6. lipnja 1853. Za prvog predsjednika Komore izabran je Josip Čordašić, trgovac iz Osijeka. Potkraj iste godine za tajnika Komore postavljen je dr. Josip Posner, koji će na toj dužnosti ostati više od tri desetljeća. Posner je bio glavni pokretač različitih akcija koje je provodila Osječka komora u cilju unapređivanja gospodarskog života Slavonije.[11]
Josip Posner bio je rodom iz Češke, sin jednog židovskog trgovca. Njegov otac dugo je živio u Beču, pa je i mladi Josip tamo studirao. Studij mu je prekinut u revoluciji 1848. u kojoj je i J. Posner sudjelovao kao student filozofije. Nakon neuspjeha revolucije Posner bježi u Češku u strahu od policije. Kasnije se vratio u Beč i nastavio je prekinuti studij. Uspješno ga je dovršio polažući doktorat iz filozofije 1850. Nakon toga zaposlio se kao činovnik u Ministarstvu trgovine u Beču. Na prijedlog austrijskog ministra trgovine Brucka izabran je za tajnika slavonske Trgovačko-obrtničke komore. Posner je novu dužnost preuzeo 16. listopada 1853. Dužnost tajnika Komore obnašat će sve do odlaska u mirovinu 1885. Josip Posner bio je aktivan u svim projektima koji su mogli doprinijeti ekonomskom razvoju Osijeka i Slavonije. Početkom 1888. teško je obolio. Umire 14. ožujka iste godine u Osijeku u 66 godini života.[12]
Na kraju ovog članka o tri velika Čeha koji su svojim djelovanjem radili na društveno-gospodarskom napretku Hrvatske možemo postaviti neka, ne baš ugodna pitanja. Zašto je netko iz Češke morao doći u Zagreb i Osijek ( poput Josipa Ferdinanda Devidéa i Josipa Posnera) da bi kao tajnik Zagrebačke odnosno Osječke komore pokretao razne gospodarske inicijative? Kad bi se održala Prva gospodarska izložba u Zagrebu da nije bilo Devidéa? Nije li netko od domaćih ljudi mogao raditi posao u Križevcima koji je radio Karel Lambl?
Možda je problem u onome što je Devidé opisao kao hrvatsku letargiju ( to jest tromost, mrtvilo, nepokretnost) i nespremnost da se uhvati u koštac s razvijenim svijetom. Hrvatska ima sposobnih ljudi koji su u stanju postići vrhunske rezultate u bilo kojem području ljudske djelatnosti, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Svaka čast pametnim i marljivim stručnjacima iz inozemstva, ali naši ljudi trebali bi biti na čelu različitih društveno-gospodarskih projekata u Hrvatskoj.
[1] Izvor-enciklopedija.hr, članak „Devidé, Josip Ferdinand.“
[2] Iskra Iveljić, Očevi i sinovi. Privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća ( dalje Očevi i sinovi), Zagreb, 2007., stranica 50.
[3] Navedeno djelo, stranica 161.
[4] Navedeno djelo, stranica 166.
[5] Izvor-hr.wikipedia.org, članak „Stanovništvo Zagreba.“
[6] Iskra Iveljić, Očevi i sinovi, stranice 165.-166.
[7] Navedeno djelo, stranica 169.
[8] Navedeno djelo, stranice 170.-175.
[9] Izvor-enciklopedija.hr, članak „Lambl, Karel.“
[10] Izvor-hbl.lzmk.hr, članak „Lambl, Karel.“
[11] Ive Mažuran i drugi autori, Od turskog do suvremenog Osijeka, Osijek, 1996., stranica 143.
[12] I. znanstveni sabor Slavonije i Baranje ( zbornik radova), Osijek, 1970., stranice 267.-268.
