Ravnatelj i ostali „drmatori“ u Veseloj školi
Bila jednom Vesela škola! Nije ona ni danas tužna, dapače! Ipak, nekad je u njoj bilo mnogo veselja i zabave, a sve u toku radnog vremena. Ravnatelj škole, kao i neki od starijih nastavnika bili su članovi važnijih političkih stranaka. Oni su bili prijatelji s gradonačelnikom, županom, pojedinim poduzetnicima i tko zna s kim još.
Osim njih, bilo je tu i uvaženih gospođa nastavnica koje su se sprijateljile s gradonačelnikom i drugim važnijim tipovima ne samo u gradu, već i šire. Kao takvi, ravnatelj i njegovi suradnici, stariji nastavnici i nastavnice imali su takoreći neograničenu vlast u školi. Mogli su raditi što su htjeli. Na nastavu su išli i sa zakašnjenjem od 10-15 minuta. Ništa čudno ako su stajali na hodniku 10 minuta nakon što je školsko zvono označilo početak nastave. Neće učenici nikuda pobjeći! Što smo manje s njima, bolje i njima i nama!
Nastava, ocjenjivanje, disciplina i zapošljavanje u Veseloj školi
Nastavno gradivo predavali su što i koliko su htjeli. Ništa zato ako dobar dio nastavnog gradiva nije bio ispredavan. Nastavnih jedinica je mnogo i nema se vremena sve to ispredavati! Osim toga, ne treba djecu opterećivati s mnogo nastavnog gradiva, jer učenici to ne vole.
Ocjene su se dijelile ovako i onako, bilo je tu svega! Nastavnici i nastavnice slobodno su davali ocjene po svojoj prosudbi. Što onda ako je netko dobio veću ocjenu nego što je zaslužio, dok je neki drugi učenik dobio slabiju ocjenu, a doista se trudio da nauči gradivo? Svaki nastavnik ima neki svoj način ocjenjivanja, a ima i slobodu u radu! Ravnatelju je bilo bitno da svi učenici na kraju školske godine, to jest nakon svih popravnih ispita imaju pozitivne zaključene ocjene, kako bi se on mogao pohvaliti pred nadležnim Ministarstvom kako je 98-99% učenika te škole završilo razred. Onih 1-2% učenika što ne bi završili razred bili su oni koji su odustali od pohađanja nastave i koji su bili toliko lijeni da se nisu htjeli pojaviti na popravnim ispitima! Samo da su došli na popravne ispite, nastavnici bi im poklonili prolazne ocjene.
Dio učenika išao bi na privatne konzultacije kod pojedinih nastavnika da ispravi negativne ocjene. Nakon što bi platili određeni broj sati privatnih instrukcija, učenici bi naučili jednu važnu lekciju! Para vrti gdje burgija neće! Daj novce pa ćemo se dogovoriti! Bilo je i nastavnika koji su više ili manje uvijeno davali učenicima do znanja koliko je važna ocjena iz njihova predmeta, očekujući da učenici ili njihovi roditelju daju što je red da se da! Ako nećeš naučiti nastavno gradivo, onda zasluži željenu ocjenu na neki drugi način!
Ako se netko od uvaženih nastavnika ili nastavnica izvikao na učenike, oni su krivi! Zločesti su, neki od njih stalno prave probleme i treba im dati do znanja da ne može to tako! Vikanje na učenike, pa čak i vrijeđanje pojedinih zločestih učenika smatralo se nužnim radi uvođenja reda i discipline u pojedine razrede.
Zapošljavanje nastavnika odvijalo se po principu sviđa li se kandidat za posao ravnatelju ili ne. Ako mu se svidio, kandidat je dobio posao! Što onda ako baš i nije najstručniji za rad u školi? Naučit će on ili ona sve što treba s vremenom, tijekom rada s učenicima. Ako za nekoga nije bilo mjesta u toj školi, ništa zato! Ima i drugih škola, pa neka tamo ide tražiti posao!
Ovakva vesela radna atmosfera utjecala je i na ostatak zaposlenika škole, pa su se i oni ponašali kao i njihovi šefovi. Čemu žurba na nastavu? Zašto ispredavati sve nastavno gradivo iz udžbenika? Što onda ako si još apsolvent, a trebao si diplomirati prije pet ili deset godina? Važno je slušati ravnatelja i njemu se ne zamjerati! Ako si dobar s njim, možeš raditi u Veseloj školi bez diplome i do mirovine.
Rješavanje problema u Veseloj školi
Nedisciplina među nastavnicima proširila se i među učenike. Bilo je dosta kašnjenja na nastavu, ne učenja i izbjegavanja ostalih učeničkih obveza, a nije nedostajalo ni vršnjačkog nasilja, kao ni ismijavanja i vrijeđanja pojedinih nastavnika od strane nekih zločestih đaka. Bilo je roditelja koji su se žalili ravnatelju da je njihovo dijete doživjelo nepravdu od nekog nastavnika ili nasilje od vršnjaka, ali bi ravnatelj škole zajedno s razrednicima i školskom psihologinjom sve to smirivao i govorio kako će on sve to srediti.
Kad bi mu prekipjelo, ravnatelj bi sazvao sjednicu Nastavničkog vijeća i izvikao se na nastavnike, prigovarajući im da ne rade svoj posao kako treba! Nastavnici bi iduća dva-tri dana radili svoj posao malo bolje, a kad bi se gospodin ravnatelj smirio, sve je opet bilo po starom! Ravnatelj je znao ući i u neke razrede i izgrditi učenike zbog nediscipline. Oni bi se pokunjili i bili dobri par dana, a onda bi opet bili kao i prije! Koje učenje, red, rad i disciplina? Vesela škola se mogla završiti i bez učenja. Prije ili poslije, svi će ti nastavnici dati barem prolaznu ocjenu, a za to će se pobrinuti ravnatelj, školska psihologinja i razrednici, jer je njima u interesu dobar glas škole! Ako mnogo učenika padne razred, netko bi mogao početi postavljati pitanja:“Kakva je to škola u kojoj učenici masovno ne završavaju razred? Što radi ravnatelj, razrednici i ostali nastavnici te škole?“ Zato su nastavnici u toj školi dijelili masovno pozitivne ocjene, naročito potkraj nastave u drugom polugodištu kao i na popravnim ispitima iz različitih predmeta.
Prema jednom istraživanju školske psihologinje koje je ona provela među učenicima 74% učenika te škole osjećalo se sigurnima u školi. Super! To je velika većina! Što onda ako se 26% učenika te škole nije osjećalo sigurnima, uglavnom zbog vršnjačkog nasilja? Ništa zato! Oni su manjina, većina učenika je zadovoljna i sigurna u školi! Budimo pozitivni!
Stav nekih roditelja, prosvjetnih vlasti te dijela nastavnika prema stanju u Veseloj školi
Neki roditelji žalili su se nadležnom Ministarstvu te prosvjetnoj inspekciji, nezadovoljni nekim stvarima u Veseloj školi, ali prosvjetne vlasti obično bi kontaktirale ravnatelja škole putem telefona, a on bi odgovorio:“Ne morate dolaziti u školu, ja ću to srediti!“ Ako bi inspekcija i došla u Veselu školu, obavili bi razgovor s ravnateljem te pregledali nekoliko matičnih knjiga i razrednih dnevnika. Inspekcija bi sastavila izvještaj u kojem bi utvrdila da nema nepravilnosti ili da postoje neke manje nepravilnosti koje treba ukloniti! Ravnatelj bi obećao da će se pobrinuti da sve bude u redu i Vesela škola bi nastavila po dobrom starom običaju- malo rada, malo zafrkancije, plaća ide, uskoro će praznici! Prosvjetne inspekcije se ne moraš bojati, samo se klanjaj ravnatelju i on će srediti sve te pritužbe učenika i njihovih roditelja na račun kako škole tako i pojedinih nastavnika.
Takvo stanje u školi nije se sviđalo ni dijelu nastavnika. Mnogi učenici izlaze iz škole sa svjedodžbama na temelju poklonjenih ocjena. Što su oni naučili u školi? Hoće li s to malo znanja što imaju moći upisati studij ili zaposliti se u nekoj profesiji? Dio učenika je na udaru vršnjačkog nasilja, ne možeš im pomoći jer nasilnici među učenicima imaju svoja ljudska prava i zapravo ne možeš ništa nego samo razgovarati s njima, a oni nakon razgovora postaju još gori jer vide da im nitko ništa ne može ili neće! Ipak, ti dobri i nezadovoljni nastavnici su šutjeli da se ne zamjere ravnatelju i ostalim kolegama koji bi ih mogli početi šikanirati na radnom mjestu! Posao nastavnika i ovako je već težak, bez dodatnih neugodnosti! Samo im još treba da ih ravnatelj ili netko drugi u kolektivu počne prozivati kako ne rade svoj posao kako treba, pa bi onda mogli dobiti čak i otkaz! Zato je najbolje šutjeti i ne zamjerati se nikome! Okreni glavu na drugu stranu i pravi se da ne vidiš i ne čuješ neke stvari!