Na pisanje ovog članka potakao me nedavni skandal iz Osnovne škole u Novom Čiču pokraj Velike Gorice, gdje je prema pisanju hrvatskih medija uhićen domar zbog spolnog zlostavljanja djevojčica kao i ravnateljica škole koja nije pomogla učenicama, već je pokušala zataškati cijeli skandal. Ravnateljica je u međuvremenu puštena iz pritvora da se brani sa slobode i razriješena je dužnosti, dok je domar i dalje u istražnom zatvoru. Provodi se istraga od strane policije, pa bismo uskoro trebali saznati više o tom skandalu.
Ugled na prvom mjestu!
Ugled škole i školstva u cjelini treba čuvati po svaku cijenu! Naravno, bitan je i ugled svake pojedine osobe koja radi u sustavu školstva i o svom ugledu brinu svi zaposlenici. Ovo je ukratko bit problema! Znam da zvuči čudno, nekima možda i ludo. Kako čuvanje ugleda škole i školstva te osobnog ugleda svakog zaposlenika u školstvu ( od domara preko ravnatelja škole pa dalje sve do resornog Ministarstva) može biti problem? Može, jer se sve svodi na to da se dobri rezultati pojedinaca i škola ističu u javnosti, dok se one loše stvari skrivaju koliko god se više može. Tako nastaje nezdrava atmosfera među ljudima bilo gdje. Nije to problem samo škola i školstva u cjelini, to je problem mnogih drugih sredina u kojima ljudi žive i rade.
Kako se to radi u nekim školama?
Kaže narodna poslovica da riba smrdi od glave! Ravnatelji i ravnateljice škola važne su ličnosti bilo gdje u Hrvatskoj i šire. Škole su ipak ustanove od velikog društvenog značenja jer se tu odgaja i obrazuje naša mladost, naša budućnost! Oni koji su na čelu škola obično su i prijatelji s gradonačelnikom ili načelnikom općine, možda i prijatelji s županom ili nekim poduzetnikom. Kao takvi, ravnatelji i ravnateljice škole često puta su nedodirljivi i njima se vjeruje.
Ako ravnateljica škole zaposli nekoga na radno mjesto domara i kaže da je on prava osoba za taj posao, onda je to tako! Ravnatelj neke škole može zaposliti čovjeka na radno mjesto učitelja ili profesora za neki predmet i reći da je ta osoba stručna za predavanje. U tom slučaju, svi će prihvatiti takav stav, od kolektiva te škole pa na dalje. Ukoliko ravnatelj neke škole zaposli nestručnjaka da predaje u nastavi neki predmet i kaže da nije mogao naći stručnu osobu, s tim će se složiti ne samo zaposlenici škole, već i prosvjetna inspekcija i resorno Ministarstvo.
S obzirom na ulogu i važnost ravnatelja, jasno je da se njemu ne treba zamjerati! Zaposlenici škola u pravilu slučaju ravnatelja ili ravnateljicu i rade kako oni kažu. Ako se netko protivi odlukama ravnatelja, lako može postati „crna ovca“ u kolektivu pa će kao takav imati velikih problema na radnom mjestu! Samim time, uz ugled koji uživaju, uz prijateljstvo s lokalnim moćnicima te uz podršku kolektiva, ravnatelji i ravnateljice škola postaju gotovo nedodirljivi. Čak i ako neka afera izađe u javnost, ravnatelji mogu računati na podršku kolektiva i svih svojih lokalnih prijatelja, a ni resorno Ministarstvo ih neće smijeniti samo tako!
Ako je netko voljen u kolektivu, njemu se štošta oprašta! Takav djelatnik može kasniti na posao i raditi taj posao preko volje. Može čak raditi i neke kriminalne stvari kao onaj domar iz Osnovne škole Novo Čiče kojega sam spomenuo na početku članka. Sve će se to lijepo pomesti pod tepih da bi se sačuvao ugled škole, školstva i zaposlenika u školstvu! Na taj način stvara se plodno tlo za kojekakve nepoštene i kriminalne radnje o kojima sam već pisao u svojim člancima na blogu o školstvu. Mogu neki nastavnici uz podršku ravnatelja i kolega zabušavati na radnom mjestu, godinama ( neki i do mirovine) raditi u školi iako nisu stručni za posao koji rade, gledati hoće li dobiti nešto od učenika i njihovih roditelja za svoje poklonjene ocjene, držati privatne instrukcije i zarađivati na njima. Sve u redu! To je naš kolega, ne damo na njega!
Kad se nastavnici u kolektivu drže skupa, kao jedan prema učenicima i roditeljima, onda nečasni pojedinci među zaposlenici škole mogu raditi što hoće i to dulji niz godina. Ako se učenici i njihovi roditelji žale ravnatelju ili ravnateljici škole, oni će odbiti njihove žalbe kao neosnovane. Roditelji od učenika mogu se žaliti i prosvjetnoj inspekciji i resornom Ministarstvu, koji će kontaktirati ravnatelja škole i dobiti odgovor u stilu „bez brige, to ću ja srediti“ ili „nije ništa strašno, neki učenici i njihovi roditelji pretjeruju s optužbama.“ Čak i ako prosvjetna inspekcija dođe u školu, ravnatelj ili ravnateljica škole bit će spremni, baš kao i svi zaposlenici škole jer se dolazak prosvjetne inspekcije obično najavi. Inspekcija može otkriti neke nepravilnost, pa će u svom izvještaju tražiti da se te nepravilnosti poprave i to je to! Idemo dalje!
Zaključak
Zbog činjenice da ravnatelji škola uživaju podršku svojih zaposlenika kao i činjenice da se zaposlenici škola drže skupa kad god je neki problem u pitanju događaju se nemili događaji kao što je skandal u Osnovnoj školi Novo Čiče pored Velike Gorice! Što preostaje učenicima koji su žrtve zlostavljanja i njihovim roditeljima? Ako su dovoljno bogati, roditelji mogu tužiti školu i voditi parnicu protiv škole godinama, što nije isplativo! Roditelji mogu dijete prebaciti u neku drugu školu, javnu ili privatnu. Postoji mogućnost i da se obrate novinarima, samo je pitanje koliko će novinari u malim, lokalnim sredinama imati hrabrosti pisati protiv nekoga tko je ugledan i uživa podršku zajednice kao što su ravnatelji i ravnateljice škola! Osim toga, ako nekom lokalnom novinaru ili novinarki dijete ide u spomenutu školu, teško da će se oni usuditi napisati išta loše o toj školi iz straha da njihovo dijete ne bude na udaru tako što će učitelji ili profesori djetetu davati lošije ocjene.
Iz svega do sada rečenoga, očito je da nam treba reforma školstva, ali ne samo reforma koja će dovesti do novih nastavnih programa i tiskanja novih udžbenika, već treba obratiti pažnju i na to tko se sve zapošljava u školstvu, naročito na čelnim pozicijama što je odgovornost resornog Ministarstva koje imenuje ravnatelje i ravnateljice škola.
Također smatram da bi o ponašanju i sposobnostima zaposlenika škola trebali voditi računa ne samo ravnatelji i ravnateljice škola, već i prosvjetna inspekcija te druge službe Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Svakih nekoliko godina zaposlenici škola idu na zdravstveni sistematski pregled na kojem se utvrđuje njihovo opće zdravstveno stanje i sposobnost za rad. U pravilu, te preglede prolaze svi zaposlenici u školama jer ionako nedostaje kadra za rad u nekim školama. Ako je neki zaposlenik ili zaposlenica slabijeg zdravlja, on ili ona idu na bolovanje.
Međutim, potrebno je obratiti pozornost i na ponašanje zaposlenika općenito te na njihovo psihičko zdravlje da se ne bi događali pedofilski skandali u školstvu, kao što je ovaj slučaj s domarom u Osnovnoj školi Novo Čiče.
